U organizaciji dolaska francuskog predsjednika bio je i šef Ureda premijera.
Sa Zvonimirom Frka-Petešićem razgovarao je Ilija Radić.
Rođeni ste u Francuskoj, desna ste ruka hrvatskog premijera i glavni organizator posjeta. Je li sad došlo vrijeme da se napokon naspavate?
Recimo da polako dolazi...
Čuli smo pilota Ninića koji je rekao da je prelet Rafala bio zaista zahtjevan za organizaciju. Međutim, Rafali nisu slučajno prošli nad Zagrebom točno ovom rutom kojom su prošli?
Bili smo u uskoj koordinaciji sa Željkom Ninićem, pilotom, cijeli zračni prostor iznad Zagreba je bio zaštićen i trasa je bila pomno definirana. Bilo je simbolički, kad su letjeli Rafali u zadnjem naletu prema istoku, letjeli su iznad Avenije Vukovar, simbolički, i vratili su se onda preko Trga bana Jelačića i Jurišićeve i nakon toga su krenuli nazad prema Francuskoj.
S obzirom da ste rođeni u Francuskoj, da vas s Francuskom vežu emotivne veze, jeste li i intimno navijali za ovaj izbor aviona?
Ne. Nisam navijao niti za jedan, navijao sam za ono što je najbolje za Hrvatsku, kao i svi članovi međuresornog povjerenstva. Mogu reći da je ovo jednoglasna odluka cijelog povjerenstva, kojim sam supredsjedao s admiralom Hranjem. Hranj i ja smo glasali zadnji, upravo zato da ne bismo glasovima utjecali na ostale članove povjerenstva. To potvrđuje koliko je proces bio metodološki dobro postavljen i o kvaliteti zrakoplova koji je odabran. Po svim kategorijama ocijenjen je najbolje...
Kad ćete objaviti sporazum o strateškom partnerstvu? Rekao je premijer da je trebao biti danas, ja sam neposredno prije emisije pogledao, još nije bio objavljen.
Ako nije danas, onda će sutra ujutro. Zbog cijelog ovog programa možda se tehnički kasnilo, ali sad ću pogledati kad se vratim u ured.
U kratkim crtama, što taj sporazum znači Hrvatskoj? Imali smo već sporazum s Francuskom, ovo je dublji, konkretniji. Koju ćemo korist imati od ovoga?
Otvara sasvim jednu novu dimenziju odnosu između Hrvatske i Francuske koje su do sada bili strateški partneri i sada je to doista prošireno, produbljeno, ojačano vojnom dimenzijom, puno jače političko partnerstvo, i bilateralno i unutar EU-a. Čuli smo vrlo snažne, jasne poruke podrške predsjednika Macrona ulasku Hrvatske i u Schengen i u Eurozonu. Strateško partnerstvo stvara jednu privilegiranu vezu između Hrvatske i Francuske, privilegiranu i u ovom dijelu Europe, gdje Francuska prepoznaje Hrvatsku kao strateškog partnera. Otvara nam niz mogućnosti produbljivanja gospodarskih, kulturnih, znanstvenih odnosa i na području suradnje u administraciji, odnosno reformi javne uprave.
Ono što mene zanima posebno je ono što je bilo daleko od kamera. Sinoć na radnoj večeri, kakva je bila atmosfera, o čemu se govorilo?
To je bila jedna vrlo sadržajna, otvorena diskusija, vrlo prijateljska, u kojoj su se raspravljale mnoge teme i u kojoj se postiglo suglasje o mnogim europskim i bilateralnim temama. Ne mogu ulaziti u detalje i otkrivati ih... Mogu reći da Hrvatska i Francuska u mnogočemu dijele zajedničku viziju Europe, koja je snažna, ambiciozna, ima autonomiju, svjetski je igrač. Mislim da odabir koji je Hrvatska napravila s Rafalom, jača tu vojnu komponentu Europe, jača značaj u ovom "mekom trbuhu" Europe između Njemačke i Grčke, gdje će Rafale biti najpremoćniji avion u ovom dijelu Europe.
Predsjednik Milanović nije bio na ručku, ministar Banožić na Pantovčaku. Je li to loša slika koju šaljemo prema vani da se situacije koje ne možemo riješiti unutar svoje države tako iznose na vidjelo?
Mislim da to danas nije toliko važno. I premijer je naglasio, pozvao je Macrona u posjet, budući da je riječ o prvom posjetu francuskoj predsjednika neovisnoj Hrvatskoj, htio je tome dati jedan veći značaj, htio je u to uključiti predsjednika Republike, kojemu je ponuđeno da ima večeru u Uredu predsjednika...
Ali na ručku, ako je bilo mjesta za primjerice glazbenike i sportaše, zašto nije bilo za predsjednika, zašto niste čisto uputili pozivnicu, pa ako odbije, odbije?
Ovo nije bio protokolarni ručak gdje bi predsjednik Macron, predsjednik Vlade i svi ministri bili poredani jedni do drugih. Imali smo jednu radnu večeru jučer gdje su bili članovi Vlade, imali smo sastanak u Vladi gdje su bili predstavnici Vlade, a ovdje je predsjednik Macron htio imati predstavnike hrvatskog javnog života. I u takvom okruženju nije moguće imati i gosta poput predsjednika Republike. Jer, to nije primjereno.
A je li moguće imati ministra obrane kad je tu već ministar vanjskih poslova kao što je bio danas na Pantovčaku?
Gledajte, meni je žao da ministar obrane nije bio pozvan. S naše strane je naravno bio pozvan i moj kolega predstojnik Ureda predsjednika Vlade i diplomatski savjetnik predsjednika, oni su naravno imali svoje mjesto...
Jesu li došli?
Nažalost, ispričali su se. Međutim, ministar vanjskih poslova se odazvao pozivu. Nažalost, poziv nije bio upućen ministru obrane, iako je bila njegova kolegica francuska ministrica obrane... (raširio je ruke)
