Prije napuštanja zambijskog zračnog prostora i slijetanja u Ljubljanu, odigrao se tamo pravi triler, birokratske opstrukcije Zambijaca i složena operacija spašavanja Hrvata i djece, saznaje Jutarnji od Darija Klasića, hrvatskog konzula iz Pretorije, koji je redovito posjećivao hrvatske posvojitelje u Ndoli, a potom ih ispratio na posljednji avion iz Zambije.
Osim njega, u cijeloj operaciji izvlačenja Hrvata sudjelovao je i Tomislav Bošnjak, veleposlanik RH u Egiptu, kao i veleposlanik u Pretoriji Ante Cicvarić.
'Do zadnjeg trena nismo znali što će biti'
Klasić je otkrio da su nakon neizvjesne misije izvlačenja, svi zajedno stajali na aerodromu u Lusaki, glavnom gradu Zambije, i kroz prozor gledali kako s aviona koji Hrvate vodi u slobodu prvo povlače most za ukrcavanje, a potom avion uzlijeće.
"Do zadnjeg trena nismo znali što će biti, hoće li se oslobađajuća odluka suda poštivati ili će ih opet uhititi. Teško je to i shvatiti nekome iz Europe, ali stvari u Africi ne funkcioniraju baš tako kako smo mi navikli", rekao je Klasić za Jutarnji te dodao kako su svi kočili odlazak Hrvata iz Zambije.
"Od činovnika na sudu, Imigracijskog ureda do niskorangiranih službenika na aerodromu, svi su kočili odlazak. Ovdje nisu bili zadovoljni presudom", prepričava Klasić.
Na pitanje kako su točno izgledale opstrukcije s kojima su se hrvatski parovi susretali, odgovara da ne može ulaziti u detalje. Ali daje primjer: sedam sati čekanja papirologije u Odjelu za imigracijsku službu u Ndoli, potom četiri sata čekanja na aerodromu prije polijetanja za Lusaku. Dakle, gotovo pola dana, 12 sati, čekanja za nekoliko papira i proceduru koja ne traje duže od pola sata.
"Postojala je realna mogućnost da ih opet zaustave i odvedu u zatvor. Na njima sam vidio strah, čisti strah", prepričava Klasić dodajući da su djeca ipak cijelo vrijeme bila nasmijana, vesela, nesvjesna stresne situacije.
Kronologija događaja
U četvrtak, 1. lipnja, sutkinja Mary Mulanda u sudnicu je stigla kasneći sat vremena, a presudu je pročitala tek oko 11 sati. Računali su Hrvati već taj dan izaći na slobodu, pokupiti djecu i letjeti za Zagreb.
Naime, dva su leta iz Ndole svaki dan, oba međunarodna i oba u 13 sati. Da ih se pusti na slobodu, Hrvati su morali pričekati pisani otpravak sa sudu, dobiti papire u Imigracijskom uredu i pokupiti djecu, a onda još stići na avion. U svega nekoliko sati.
Zatim u petak ujutro, sat vremena prije otvaranja u 8 sati, bili u Imigracijskom uredu u centru Ndole i čekali. No, od gotovo 7 sati ujutro do 14 sati, Hrvati su čekali papire. I dobili su ih, ali prekasno, sat vremena nakon što je jedini i posljednji međunarodni zrakoplov poletio iz Ndole.
"Odlučili smo ih onda u tom času prebaciti na let u Lusaku. To je bio kalkulirani rizik jer nam je glavni grad nepoznati teritorij, nikoga tamo ne poznajemo, ali nismo imali izbora. Igrali smo se s minutama", kaže.
Djecu su parovi iz Odjela za imigracijsku službu pokupili u petak oko 15.30 i krenuli sa svim papirima na aerodrom u Ndoli, spremni za let za Lusaku. Otamo za svega pet sati polijeće avion za Dubaiju. Njihova zadnja šansa za napuštanje Zambije.
Službenici na aerodromu u Ndoli, dodaje, po nečijem su nalogu otezali s dokumentima. Strahovali su Hrvati da bi neki nižerangirani službenik mogao u panici donijeti odluku zbog koje bi opet zaglavili u zemlji.
'Igrali smo se minutama, nije bilo opuštanja'
Oko 19:30, gotovo četiri sati poslije, službenici su popustili. Hrvati su se napokon ukrcali na posljednji avion za Lusaku. On je sletio za pola sata u Lusaku, a onda su imali svega sat vremena da se ukrcaju na drugi avion za Dubai, u 21.20.
"Mi smo se doslovno igrali minutama, rezervacije radili po putu i do zadnjeg trena nije bilo opuštanja", govori Klasić.
Srećom, na aerodromu u Lusaki dočekao ih je šef delegacije EU-a u Lusaki, Jacek Jankowski, s kojim je u kontaktu bio ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. Lusaku su prošli bez problema. Klasić je ostao na aerodromu. Sve dok se avion nije otisnuo prema Dubaiju, izlazeći iz zambijskog zračnog prostora, kada je napokon znao da su Hrvati na sigurnom. Iz Dubaija, Hrvati su u Ljubljanu sletjeli u subotu oko 15 sati, a potom su osiguranim prijevozom prebačeni u Zagreb.
"Do zadnjeg trena nismo vjerovali, ali kada je avion poletio, znali smo da smo uspjeli", kazao je Klasić za Jutarnji.
