'Sve je bilo po pravilima struke', uvjeravao je glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan članove saborskog Odbora za pravosuđe, na zatvorenoj sjednici sazvanoj povodom njegove kontroverzne konferencije za novinare s premijerom Andrejem Plenkovićem.
No, Sabor je Sauchi skinuo imunitet te je on pritvoren pod sumnjom da je izvlačio državni novac pomoću krivotvorenih putnih naloga. On je i dalje jedini sa statusom okrivljenika u cijeloj aferi, no sada mnogima izgleda kako možda i nije imao veze s njom. To je dovelo do toga da SDP traži promjenu dugogodišnje prakse prema kojem Sabor, uglavnom bez rasprave o meritumu, prihvaća zahtjeve Državnog odvjetništva za skidanje nečijeg zastupničkog imuniteta.
Dosad je samo jedan takav odbijen, piše Novi list. Početkom 2008. godine, kad je Branimir Glavaš nakon parlamentarnih izbora ponovno stekao imunitet, Sabor je odobrio zahtjev DORH-a da se protiv njega nastavi kazneni postupak za ratni zločin, ali odbačen onaj za produljenje pritvora, pa je Glavaš izašao na slobodu.
Klub zastupnika SDP-a u petak je podržao prijedlog Arsena Bauka da se ubuduće u ovakvim slučajevima na zatvorenu sjednicu Mandatno-imunitetnog povjerenstva pozivaju predstavnici Državnog odvjetništva, kako bi detaljno obrazložili za što terete zastupnika, nakon čega bi MIP odlučivao jesu li njihovi argumenti valjani. To pokazuje kako SDP vjeruje da je DORH pogriješio u vezi sa Sauchom.
Sve se preokrenulo nakon jednog poziva
Njegov se život preokrenuo kad ga je u subotu 4. veljače nazvao novinar HTV-a te mu rekao kako je Državna revizija u svojem izvještaju za 2015. navela da su Milanovićevi savjetnici masovno putovali u inozemstvo, za što im je u dnevnicama isplaćeno preko 300 tisuća kuna.
'Bio sam prvo zbunjen, a zatim sam zaključio da je u pitanju neka greška, da su u Reviziji nešto krivo zbrojili, jer znao sam da Milanovićevi posebni savjetnici nisu niti blizu toliko putovali. Pomislio sam i da je riječ o savjetnicima za vanjsku politiku i diplomatski protokol, da je tu netko nešto pogriješio, ali ubrzo sam shvatio da niti oni nisu mogli skupiti toliko dnevnica. Uznemirilo me, naravno sve to, ali sam čvrsto bio uvjeren da je posrijedi obična greška', rekao je Saucha koji se nakon nekoliko dana u istražnom zatvoru vratio na posao u Hrvatski sabor.
No, taj je izvještaj bio dostupan javnosti pet mjeseci prije telefonskog poziva novinara Sauchi, imao ga je i DORH. No, Saucha ga nije čitao, već mu je tek netko od kolega kazao kako je Ured premijera dobio bezuvjetno mišljenje.
Dugo je vremena vjerovao da se radi o grešci
'Osim toga, boravak u Banskim dvorima bio je iza mene. Nakon posljednjih parlamentarnih izbora pomirio sam se s tim da se neću vratiti tamo, da Zoran više neće biti premijer. Odlučio sam zato naprosto prekinuti s tim razdobljem, posvetiti se zastupničkim obvezama ne osvrtati se natrag', kazao je Saucha.
Kad mu je na izvještaj ipak skrenuta pozornost, Saucha je tog vikenda kontaktirao bivše Milanovićeve savjetnike, neke ljude s kojima je radio u uredu premijera i u ponedjeljak je, zajedno sa Slavkom Goldsteinom i Nevenom Budakom, otišao u DORH kako bi prijavio nepoznatog počinitelja.
'Iskreno, ni tada nisam još mislio da tu postoji kazneno djelo. I dalje sam vjerovao da je greška ili nekakvo kreativno računovodstvo. Sjetio sam se da je bilo određenih problema s jednom gospođom, ravnateljicom koja je često morala putovati u Ženevu u UN na skupove u vezi kazetnog naoružanja i ta su putovanja bila razmjerno dugačka. Mislim da je tu netko možda nešto petljao, napravio možda računovodstveni prekršaj. Kad sam išao u DORH niti na kraj mi pameti nije bilo da bih ja mogao postati okrivljenik i završiti u Remetincu. Ali, tad su mi pokazali te putne naloge i odmah mi je bilo jasno da je riječ o kaznenom djelu, da je netko »maznuo« lovu. Naravno, ne ja. Makar su, moram priznati, ti navodno moji potpisi prilično nalik mojima. Činili su se čak autentičnima. Govorio sam istražiteljima da ja to nisam potpisao, ali nisam im mogao objasniti o čemu se radi. Poslije kad sam izašao iz pritvora shvatio sam da su ti potpisi slični, a da su moji, zbog poteškoća u pisanju koje imam, svi različiti. Moj je rukopis skoro na razini djeteta, nisam pisanim slovima pisao od osmog razreda osnovne škole, opisuje Saucha razvoj slučaja.
U utorak 7. veljaće dao je grafološki uzorak za vještačenje i odlazio u Sabor, no u četvrtak je doznao da DORH traži da mu se skine imunitet.
'Ništa mi nije imalo smisla ni logike'
'Znači, idem u zatvor. Grafolozi su utvrdili da su to moji potpisi. Ne znam zašto, ali tobožnje potpise podnositelja računa, Nevena Budaka, Slavka Goldsteina i Siniše Petrovića, uopće nisu provjeravali. S njima sam trojicom rijetko kontaktirao i nisam znao kako se potpisuju. Pa barem njih nisam ja potpisao, s obzirom na probleme s rukopisom. Nitko me i nije dovodio u kontekst s njihovim potpisima, ali tko ih je potpisivao to tada nije istraživano. Sve mi to skupa nije imalo nikakvog smisla ni logike, no stvari se počinju okretati protiv mene. Došao sam taj četvrtak doma i sa suprugom se počeo spremati za Remetinec. Drugo mi nije preostalo. Nazvao sam Bauka da kaže svima da ne želim da se na mojem slučaju poentira i da hoću da rasprava o imunitetu bude kratka koliko je god više moguće. Htio sam da me što prije uhite kako bi krenula procedura. Nisam htio da dođu po mene na Gornji grad i u uredu odvjetnice čekao sam da mi u Saboru skinu imunitet. Tamo sam išao pet puta na WC, a šesti je put iz mene izašla samo krv. U 12 i 30 skinut mi je imunitet i nešto kasnije su me uhitili. U USKOK-u sam tri sata iznosio obranu. Pitali su me želim li odgovarati na pitanja, braniti se šutnjom ili iznijenti obranu. Rekao sam da ću iznijeti obranu, a zatim odgovarati na sva pitanja. Kasnije sam čuo da skoro nitko u toj fazi ne želi odgovarati na pitanja, ali ja nisam imao što skrivati. Kad sam se dočepao ćelije u Remetincu bio sam na izmaku snaga. Osjećao sam se očajno, bespomoćno, ali ipak sretno jer sam došao do kreveta. Nije mi smetala ni treperava neonska žarulja', priča Saucha.
'Ždere me to od jutra do mraka'
Dane na slobodi koristi za pripremanje obrane. Tako je na osnovu internog dokumenta Ureda za opće poslove otkrio kako se novac krao i u mandatu Oreškovićeve i Plenkovićeve vlade, što je i dovelo do preokreta u istrazi.
'Živim s tim svaki dan. Liježem i budim se svjestan da sam jedini okrivljenik. Ždere me to od jutra do mraka i daleko sam od normalnog života. Navečer ne znam što će biti sutradan, ne pretjerujem. Možda je uvredljivo prema ljudima koji pate od neke teške bolešću, ali ovo je kao da imam neku kroničnu bolest, koja se malo povuče, ali se uvijek može vratiti. Kod mene se ipak ne bi smjelo vratiti, sad je puno toga jasno. Nadam se da će biti još jasnije kad bude gotov nalaz sudskog vještaka kojeg sam angažirao. On radi na 'mojim' potpisima na ti putnim nalozima već tri tjedna, a grafolozi koji su ih prije vještačili za jedan su dan s velikom vjerojatnošću utvrdili da su to moji potpisi. Valjda će se ova epizoda ipak uskoro završiti, guši me ova medijska eksponiranost. Nikad nisam težio naslovnicama sa svojim licem, samo želim natrag moj život', zaključio je Saucha.
