"Dio ekipe, koja se nudi da dođe upravljati Hrvatskom umjesto nas, ima takvu ostavštinu za sebe da je nama ovo osvježenje u političkoj utakmici došlo kao naručeno. Nema boljeg za HDZ nego da uspoređujemo naša postignuća i ona Milanovićeve vlade. Pa to je bila najgora vlada u povijesti Hrvatske", poručio je u nedjelju premijer Andrej Plenković pred gotovo 2000 HDZ-ovaca na Općem Saboru stranke u Lisinskom, uvjeren u pobjedu na parlamentarnim izborima i treći uzastopni mandat.
Te je račune HDZ-u odlučio pomrsiti Zoran Milanović, predsjednik koji (opet) želi biti premijer. Prvo, objavom datuma izbora koji nas čekaju 17. travnja zbog čega ćemo prvi put u povijesti na birališta u u srijedu, a onda i najavom svog ulaska u izbornu utakmicu i kandidaturom za premijera.
"Došlo je vrijeme, kako bi rekli moji preci u splitskoj Zagori, da se konji sedlaju", šokirao je Milanović poručivši da dolaze rijeke pravde. Najavio je vladu nacionalnog spasa s njim na čelu, koja će izbaciti "lopove i ugnjetače" s vlasti i "zapriječiti im povratak, ali ovoga puta na dugo".
Postao najmlađi premijer
Poručio je da građani s njima znaju na čemu su i obećao im "kao i nekoć, odlučnu i čistu vlast". A na mjestu za koje se sada bori već je bio prije više od deset godina kada je premijersku stolicu naslijedio od Jadranke Kosor, a mnogi su ovih dana navodili kako je Vlada na čijem je čelu bio od 2011. do 2016. bila najneuspješnija u povijesti Hrvatske.
Na parlamentarnim izborima 2011., Kukuriku koalicija SDP-a, HNS-a, IDS-a i HSU-a s Milanovićem na čelu pobijedila je HDZ dotučen aferama i unutarstranačkim sukobima. Osvojila je 80 mjesta u Saboru, a Milanović je postao premijer. Bio je obrazovaniji nego ijedan njegov prethodnik, poliglot, a slično kao danas njegova je koalicija obećavala očistiti HDZ-ov nered.
Kukuriku koalcija pobjedila na parlamentarnim izborima: Ivan Jakovčić, Zoran Milanović, Radimir Čačić, Silvano Hrelja
"Kada je bio koncentriran i kada mu fokus govora nisu zasjenjivale nevažne reminiscencije, rijetko mu je tko na domaćoj sceni mogao parirati. Za razliku od svojih prethodnika, nije nosio breme prošlosti. Bez ikakve se zadrške mogao posvetiti budućnosti. Milanović je na svojoj strani imao sve, osim jedne stvari: vlastitog karaktera. Upravo je karakter s vremenom prerastao u njegov 'fatal error', ključna greška koja ga je sputala da do kraja iskoristi sav svoj potencijal", istaknula je politička novinarka Marina Karlović Sabolić u prvoj velikoj detaljno dokumentiranoj biografiji tadašnjeg premijera nazvanoj "Milanović, mladić koji je obećavao".
Osim što je sa svojih 45 godina bio najmlađi premijer do tada, njegova je mlada također u to vrijeme bila ukupno najmlađa. Ministri su u prosjeku imali 48 godina, a najstariji su bili tadašnji prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić, koji je dao ostavku 2012., i njegov vršnjak, bivši ministar financija Slavko Linić. Njega je Milanović otpustio zbog imovinskog posla za koji je tvrdio da je naštetio državnom proračunu i na njegovo mjesto imenovao Borisa Lalovca.
Mandat obilježila recesija
"Nije volio raditi i nije sjedio na čelu ljudi koji su rješavali probleme, to je volio izbjegavati. Više bih rekao da nije imao radnih navika. Njegov karakter je njegov najveći problem", prisjetio se Linić za RTL.
Milanovićeva je vlast mandat započela uvođenjem nekih liberalnih reformi poput donošenja Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji te uvođenja zdravstvenog odgoja u osnovne i srednje škole. U svojoj su izbornoj kampanji obećali objaviti registar branitelja Domovinskog rata što su i učinili 2012. godine.
Za vrijeme njegova mandata, Hrvatska je i službeno ušla u Europsku Uniju.
Ivo Josipović (lijevo), Martin Schulz (tada predsjednik Europskog parlamenta), Zoran Milanović (desno)
Sam je Milanović govorio da su bili narodna Vlada, no njihov Plan 21 nije se ostvarivao brzinom kojom su građani željeli. Dio mandata građani ne pamte ni po čemu drugome osim po divljanju recesije i pustoši u proračunu. Loša ekonomska situacija oslabila je snažnu javnu podršku Milanovićevoj vladi.
Njegova je Vlada usvojila niz reformi u oporezivanju kako bi se nosila teškom ekonomskom situacijom i svjetskom recesijom. Podigla je porez na dodanu vrijednost (PDV) s 23 posto na 25 posto i uvela nove stope PDV-a za robe i usluge koje se ranije nisu oporezivale.
Mnogi, ipak, nisu zaboravili epizodu sa Zakonom o radu i smanjenje prava temeljem kolektivnih ugovora, kao ni toleriranje "šatoraša" tijekom šatoraškog prosvjeda branitelja u Savskoj ulici u Zagrebu. Neki su otišli korak dalje pa ga prozivali da je "hodočastio šatorašima", što je Milanović demantirao i lopticu prebacio na Plenkovića. "U šator je hodočastio Plenkošenko", tvrdio je kasnije.
'I meni je lani pukla cijev u stanu'
Mnogi su mu zamjerali da je više pažnje posvećivao drugim stvarima, nego svakodnevnim problemima države i građana. Ne treba podsjećati kako je odjeknulo kada je ženi, kojoj je poplava odnijela sve što je imala, rekao da je i njemu "lani pukla cijev u stanu".
Desnica mu je zamjerala frazu o "slučajnoj državi", koja ga je pratila godinama, a neki su mu je predbacivali i kada se 2020. uključio u utrku za Pantovčak i prvi predsjednički mandat.
"Očigledno smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država", poručio je Milanović u kolovozu 2012. tijekom posjeta trima županijama na istoku Hrvatske u kojima se suša napravila veliku štetu, nakon što su mu u Babinoj Gredi rekli da tu općinu već treću godinu pogađaju elementarne nepogode.
No, kad se njegova izjava stavi u kontekst, pojasnili su iz Faktografa, jasno je da je Milanović zapravo govorio o potrebi usustavljivanja državne poljoprivredne politike. Njegovoj izjavi o "slučajnoj državi" prethodila je konstatacija tadašnjeg premijera da je suša pogodila ratare koji su sijali kukuruz, ali ne i one koji su sijali pšenicu. Izrazio je žaljenje što država pogođenim poljoprivrednicima neće moći odmah nadoknaditi štetu zbog nedostatka novca i naglasio potrebu za uvođenjem reda u poljoprivrednu politiku.
Zoran Milanović
Milanović je inzistirao na "Lexu Perković", odnosno branio izmjene Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s EU-om, kojim je njegova Vlada pokušala spriječiti provođenje europskog uhidbenog naloga i izručenje Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj. Zbog migrantskog vala započeo je i kamionski rat sa Srbijom.
Za vrijeme njegova mandata SDP i partneri su izgubili dva izbora za Europski parlament i lokalne izbore. Ipak, pred kraj mandata povukao je neke efektne poteze poput konverzije kredita u švicarcima ili donošenja Zakona o sportu.
No, Milanovića i njegovu koaliciju na kraju su koštale spore reforme i višegodišnja kriza. Nove je izbore tijesno izgubio od HDZ-ove Domoljubne koalicije. Na odlasku je poručio da je Hrvatska bolja država nego kad je on preuzimao vlast te je odlučio napustiti stranku.
Manje od deset godina kasnije, opet se našao u straniačkim prostorijama na Iblerovom trgu gdje su mu pljeskali SDP-ovci uvjereni u novu izbornu pobjedu, s Milanovićem kao novim-starim premijerom - s karakterom.
POGLEDAJTE VIDEO: Tko ide na koga? Milanović želi protiv Plenkovića u prvoj, a evo kako izgledaju ostale izborne jedinice
