Saša Pavlić ovog se Uskrsa odlučio na nesvakidašnju gestu - krenuo je pješice od Rijeke do Zagreba s križem na leđima, za svu onu bolesnu djecu za čije liječenje Vlada nema novca (dok ih ima za 30 godina stare avione) i njhove roditelje koji su sa strepnjom dočekali tu okrutnu vijest. Nosi križ u ime sve djece koja neće dobiti propisno liječenje o kojem im život ovisi. Nedugo nakon što se ta vijest proširila državom, Saši je stigla podrška roditelja djece s teškoćama.
Roditelji su u pismu iskazali podršku Saši i napali Vladu. Njihovo pismo prenosimo u cijelosti.
'Mogla je VLADA sve što je htjela.
Promijeniti zakone, promijeniti pravilnike, provesti reforme, smanjiti sredstva neradnicima, nagraditi radnike.
Mogla je i reformu zdravstva provesti! MOGLA je, da je HTJELA, napuniti fond/ove, ako baš MORA tako!
MOGLA JE, ali nije!
I nije to pitanje JEDNE vlade! Nije u pitanju samo jedna stranka!
Trula država
Nismo mi država Danska, al nešto je definitivno trulo!
ČOVJEK je napravio križ i krenuo na put od Rijeke do Zagreba.
Nezadovoljan je prioritetima države koja s jedne strane rasipa novac, a s druge strane štedi. Štedi na životno ugroženoj djeci, koju liječi putem fonda. Za punjenje Fonda pozvala je građane da se solidariziraju i uplaćuju sredstva, a država će uplatiti upravo onoliko koliko se humani građani odluče izdvojiti. Pritom nisu naglasili da i državni proračun pune -GRAĐANI!
Državo, građani su i ta sredstva koja vi uplaćujete u FOND uplatili u državni proračun!
Jesu li vam prioriteti trošenja državnog novca građana potpuno pogrešni u vrijeme dok je čitavo zdravstvo pred kolapsom i o tome čitamo danima?
I SVI ZNATE za FOND u kojem nema sredstava za liječenje, a djeci je svaki dan BITAN! Što je vama zapravo zaštita života?
Krenuo je Saša na put i na pleća stavio preteški križ vaših prioriteta!
Lijek je život
Križ nebrige za djecu kojima je lijek ŽIVOT!', zaključili su roditelji djece s teškoćama u razvoju.
Sašu su u njegovom naumu odlučili podržati brojni građani pa su ga tako na njegovom putu satima čekali s okrijepom, dok su ga dirnuti roditelji bolesne djece zvali kako bi mu zahvalili.
'Mislio sam da ću izdržati do Delnica, ali kad sam vidio da je ova akcija naišla na odaziv, i kad su me zvali i roditelji bolesne djece, jednostavno sam odlučio da to moram napraviti za njih i doći do kraja', rekao je Saša.