Koprivnica je u Hrvatskoj, ali i kudikamo šire, bez imalo sumnje najpoznatija po izuzetnoj prehrambenoj industriji i raznim brendovima tvornice Podravka, od Vegete i Dolcele do Kvikija i Lina. Novije razvojne tendencije, pak, ukazuju na mogućnost da taj imidž uskoro zamijeni, biznis zbrinjavanja otpada, piše DW.
PROČITAJTE VIŠE:
Naime, stvar je u izuzetno velikom rastu lokalnog odlagališta Piškornica u protekle dvije godine kao i planovima o gradnji spalionice otpada.
Zbog toga su Koprivničani početkom prošlog mjeseca osnovali Krizni eko-stožer Zelena Podravina, uz čiju su aktivnost stale i mnoge javne osobe iz drugih dijelova Hrvatske.
Sve je počelo 2015. godine, kada je Piškornica došla u složeni vlasnički i upravni režim javno-privatnog partnerstva. Tada se lokalne vlasti povlače iz upravljanja objektom, a temeljna djelatnost postaje unosnim poslovanjem kakvo privlači dovoz smeća iz čak stotinama kilometara udaljenih krajeva.
Ovo odlagalište trebalo je postati sjedište za zbrinjavanje otpada Koprivničko-križevačke i triju susjednih županija, ali u dvije je godine tamo navodno deponirano 10 do 12 puta više smeća negoli je dotad bio prosjek, pa su uslijed neadekvatnog gomilanja samo lani zabilježena i četiri požara, kao i onečišćenja podzemnih voda.
"Često je u svijetu smeće zapravo ogroman biznis, pa je i Piškornicom zavladao smetlarski lobi", smatra Robert Mihaljević, osnivač Zelene Podravine, "a ubrzo nakon što je novi direktor Mladen Jozinović preuzeo objekt, shvatili smo da je u sjajnim odnosima s Petrom Pripuzom."
Radi se o čovjeku koji je poznat u medijima kao 'hrvatski kralj otpada', ali ga se često opisuje i kao 'kontroverznog'.
Mihaljević se zatim angažirao u izvještavanju javnosti o dubiozama koje su nastale oko Piškornice.
"No pokazalo se da to ništa ne donosi, pa ćemo sad pokušati i pomoću kriznog eko-stožera. Ne želimo samo promatrati kako nas truju smećem."
"Dok se razmišljalo u javnom interesu, projekt međužupanijskog odlagališta bio je kvalitetno planiran. No, s mogućnošću da netko zaradi ogroman profit, sve se otelo kontroli", tvrdi Mihaljević.
Dodao je i da Hrvatska još uvijek slijedi zastarjelu paradigmu odnosa prema smeću, koje se i dalje ne reciklira u smislu tzv. kružne ekonomije.
"Srećom, to se u Europskoj uniji mijenja, pa nekadašnje zemlje-pioniri razvoja energana sa smećem kao gorivom, naveliko najavljuju zatvaranje tih štetnih pogona iza kojih ostaje previše toksičnih materija", drži Mihaljević.
"Interes svih nas je da smeće zbrinemo na najbolji način. S druge strane imamo ljude koji u tome vide dobar posao. Unatoč zabilježenim posljedicama, direktor odlagališta – koji je sam sebi dao bonus od milijun kuna – želi povećati kapacitet za još pola milijuna tona smeća što iznosi prihod od 150 milijuna kuna, ako je prosječna cijena odlaganja oko 300 kuna", kaže Siniša Bosanac, čelnik građanske inicijative Koprivnica kakvu zaslužujemo, koja je stala uz Zelenu Podravinu.
"Projekt RCGO-a je prekapacitiran te će s pogonom u Varaždinu, koji sad Jozinović preuzima od Pripuza, imati kapacitet od 235 tisuća tona godišnje obrade, tj. mogućnost pokrivanja područja na kojem živi oko milijun ljudi", dodaje Bosanac.
A to su za Podravinu uistinu golemi brojevi, pogotovo znamo li da se gradnja energane-spalionice planira na svega oko 400 metara udaljenosti od pogona Podravke. Bosanac smatra kako je sve to logična posljedica državnog forsiranja koncepta koji je pregazilo vrijeme.
U međuvremenu, lokalni se političari ponašaju izuzetno pasivno. Najveće stranke – SDP u gradu, HDZ u županiji – postavljaju se prema problemu, kroz protekle dvije godine, već po tome jesu li na vlasti ili u oporbi. Ali u svakom slučaju neodlučno i nedefinirano.
No građanska bi ih inicijativa možda mogla uskoro natjerati da se konačno pozabave svojim poslom komunalnog zastupstva u najboljem javnom i lokalnom interesu, piše Deutsche Welle.
