Hrvata je sve manje, a i kad ih je bilo više nisu pretjerano hrlili na birališta kako bi se izjasnili o onome što žele od političke budućnosti i to zorno pokazuje stopa izlaznosti. Možda najbolje ona s izbora za Europski parlament 2014., kad je izašlo samo nešto više od 25 posto birača i omogućilo Hrvatskoj da po izlaznosti zauzme 24. mjesto u Europskoj uniji.
Jedno od mogućih rješenja za takvu situaciju, prema mišljenju naših čitatelja, jest uvođenje online glasovanja. No, da to nije spasonosni način poticanja građana da izađu na birališta potvrđuje primjer Estonije, u kojoj je unatoč online mogućnostiglasovanja 2014. izlaznost bila samo 36,52 posto. Dakle, online glasovanje ništa ne garantira.
S druge strane, Belgija u kojoj se može glasovati online, i u kojoj su izbori obvezni, potpuno je druga priča. Izlaznost je 2014. ondje bila 89,64 posto i po tome se Belgija našla na prvome mjestu Europske unije. Čini se to kao dobitna kombinacija. Jer, dok je glasovanje obveza u Luksemburgu, izlaznost je bila na 85,55 posto, u Grčkoj - na 59,97 posto, na Cipru 43,97 posto...
Možda bi takva obveza potaknula Hrvate na birališta, posebno jer su u našoj anketi čitatelji poduprli ideju obveznog glasovanja s čak 82 posto, dok je protiv toga njih 16 posto, a neodlučnih je - samo tri posto.
"Bez obveznog glasovanja i jasnog stava uspavanog naroda, koji je aktivno čangrizav, ali inertan kad su izbori u pitanju, svaka reforma ostaje "pro forma". Izbori su jedino mjesto na kojem se može utjecati na društveno uređenje. Imam osjećaj da dio ljudi odabire čangrizavost kao način života, taj profil ljudi traži promjene, ali u biti voli biti ogorčen i ljutit na druge, voli tražiti krivca u drugima. Inertnost i gunđanje oni odabiru kao način života", navodi naš čitatelj, a s njim se slažu i drugi:
"Kažnjavala bih one koji ne izađu s barem 500 kuna!"
Neistomišljenici pak idu u drugom smjeru. Tvrde da bi se ljudima narušavala njihova prava ako bi ih se tjeralo na izbore jer i odabir neizlaska zapravo je politička volja svakog pojedinca...
