MANIC STREET PREACHERS: Journal For Plague Lovers (Sony/Menart)
U veljači 1995. godine gitarist i tekstopisac Manic Street Preachersa Richey Edwards viđen je posljednji put. U međuvremenu je proglašen mrtvim, a jedna od najčudnijih priča u povijesti rock'n'rolla sada dobiva i nadgrobni spomenik u obliku albuma na kojem su njegovi dosad nepoznati tekstovi dobili i zvučnu podlogu.
Svojevrsni nastavak Richeyevog oproštajnog pisma, tjeskobnog remek-djela "Holy Bible", "Journal For Plague Lovers" vraća revolucionarne Velšane hard-rock/punku s početaka što je dodatno pospješio slavni Steve Albini u producentskoj stolici.
Stihovi su, kako i dolikuje Edwardsu, uobičajene rock teme zamijenili mračnim pjesnicima i na trenutke preopskurnim povijesnim figurama, premda iz njih, za razliku od "Biblea", povremeno proviruju tragovi nade i optimizma.
Također, iako su posljednjih godina znatno efektniji kada sviraju melodičan guitar-pop, album je i iznenađujuće dobar, uz par pjesama ("Peeled Apples", "William's Last Words") koje spadaju u sam vrh ovogodišnje produkcije.
U konačnici, roker koji je osjećao Goetheovsku "svjetsku bol" dobio je posljednji pozdrav kakav zaslužuje.
SKROZ: Regija (Menart)
Adnan Šaran, baš poput svog brata Dine i njegovih Letu štuka, utabanim yu-rock stazama nastavlja kročiti i na novom albumu Skroza. Sada je, međutim, malo osluškivao i što se događa vani pa se povremeno oslanja i na modernije, najčešće elektronske umetke zahvaljujući kojima je "Regija" i najslabije što je ovaj, u načelu, sasvim solidan bend dosad snimio.
Naime, "modernizacija" je dosadašnji pop-rock izričaj sarajevske petorke zamutila i učinila potpuno konfuznim pa neke pjesme neugodno podsjećaju na debakle kakvi se, pri sličnim eksperimentima, događaju Songkillersima.
Kad se drži onoga što zna, Skroz donosi izvrsne "Magarac", "Bože daj joj glavu" i "Nevidljiv" koje konačan dojam ipak ostavljaju na razini prosjeka. Iako Adnanov autorski rukopis postaje sve teže razlikovati od onog starijeg mu (i uspješnijeg) brata.
DEDIĆ/BALLARD/GRENADIER: From the Beginning (Dallas)
Matija Dedić i jedna od najpoznatijih ritam-sekcija u novijoj jazz povijesti snimili su album čije će vam koncertne promocije bez ikakve dvojbe oduzimati dah.
U studiju, kako to često biva slučaj kod jazza, virtuoznost njihove svirke i međuigre dosta brzo zagnjavi, pogotovo jer su ovaj session odlučili pretvoriti u dvostruko izdanje. Tako neke izvedbe djeluju kako običan egotrip, odnosno kao da su u svojim improvizacijama potpuno nezainteresirani što će to netko slušati.
S druge strane, iskazali su se u najambicioznijim trenucima "Beginninga", obradama velikana tipa Duke Ellington i Thelonious Monk.
"Round Midnight", prašnjavi Monkov standard, ovdje je samostalno izveo Matija, dosegnuo vrhunac albuma te pokazao kako i u ovakvom, odabranom društvu zaslužuje ulogu predvodnika.
