Katarina Peović iz Radničke fronte bila je među prvim političarima koja je najavila jasno i glasno da se namjerava kandidirati na predsjedničkim izborima. Danas, tjedan dana uoči prvog kruga, ona je na neki način kandidatkinja s najdužom "utrkom", s mnogo rada na terenu – a s vrlo ograničenim budžetom, ali na pitanje je li umorna i je li joj danas žao što je donijela odluku da se kandidira na predsjedničkim izborima odgovara: "Ne. Naprotiv. Jako sam ponosna na svoju ekipu iz Radničke fronte, na ljude koji su nas podržali, na podršku Srpa i Nove ljevice. Činjenica da smo skupili 14 tisuća potpisa svjedoči da imamo ozbiljnu logistiku i dokaz da su ljudi spremni na velike promjene."
NET.HR: Govorili ste o problemima radnika Kraša, odnosno o sumnji da su izloženi nezakonitim pritiscima kod prodaje dionica, bili ste s radnicima Đure Đakovića, podržavali prosvjede u brodogradilištima, štrajk prosvjetnih radnika… No, koliko je svim tim radnicima bliska radnička borba za kakvu se vi zalažete?
PEOVIĆ: U samo jednu godinu, od kada smo bili uključeni u borbu u Uljaniku i Brodotrogiru te 3. maju, do danas, mislim da možemo reći da se značajno promijenila klima. Sjetite se one huškačke klime, od vladajućih političara do dijela medija, pa i pojedinih sindikalaca, kako su si radnici sve sami krivi. Pa se huškalo jedne radnike protiv drugih, 3. maj protiv Uljanika. Sjetite se Vilima Ribića koji je govorio da Uljanik treba ugasiti, pa bi onda nastavnicima moglo ostati više. Bilo je to perfidno okretanje jednih radnika protiv drugih. A sada smo doživjeli da su svi stali iza prosvjeda nastavnika, a nastavnici stali u podršku radnika Đure Đakovića itd. Došlo je ipak do jedinstva.
Opet je Vilim Ribić pisao sindikalno pismo članovima u kojem je huškao protiv Uljanika, ali nitko nije nasjeo. To je nešto što jasno pokazuje da ne prolazi više priča o socijalnom darvinizmu i suprotstavljenosti radnika javnog sektora i tzv. "realnog" odnosno privatnog sektora. Jasno se čulo sa središnjeg skupa da ljudi više neće podnositi to pljuvanje, da su svi "uhljebi". Umjesto da se taj termin koristi za one koji su do svojih pozicija ili bogatstva došli na temelju stranačke iskaznice, kao primjerice Miroslav Škoro, taj su termin počeli koristiti i za one koji obrazuju i odgajaju našu djecu.
NET.HR: Znači za vas je protukandidat Škoro – uhljeb? Neovisno o tome što naglašava da je privatni poduzetnik koji mora pjevati da bi preživio?
PEOVIĆ: Škoro je licemjer. Neka prizna koliko je toga postigao na temelju iskaznice HDZ-a.
U intervjuu za Net.hr Peović objašnjava što je zapravo demokratski socijalizam za koji se zalaže
NET.HR: Jesu li vas radnici u brodogradilištima ili u Đuri Đakoviću prihvatili kao političarku koja bi mogla donijeti dobre promjene za njih…? Ili su vam otvoreno govorili da će biti za Kolakušića ili Škoru ili Milanovića?
PEOVIĆ: Podrška na izborima nije jedini način iskazivanja političke volje naroda. Mi se prije svega trudimo artikulirati radničke borbe u smjeru socijalnih politika, politika jednakosti, solidarnosti, a ne – nacionalističkih, ili slijeđenja autoritarnog vođe. Naravno da mnogi traže neke prečace, brza rješenja. Ni radnici koji su egzistencijalno ugroženi nisu cijepljeni od toga. Da, mnogi od njih isto traže brza rješenja. Ali nije dobar smjer okrenuti se autoritarnom vođi koji se kune da upravo on može brzo sve srediti. No, to je formula po kojoj je došao Mussolini na vlast.
Hrvatska je razorena desetljećima socijalnog darvinizma i forsiranja sukoba među radnicima. Radnička fronta se ne obraća radnicima zato što misli da su svi oni dobri, pošteni, jer imaju ispravne svjetonazore, nego zato jer su klasa koja ima interes dokidanje društvenih odnosa dominacije, klasa koja jedina može izboriti besklasno društvo ako postane organizirana politička snaga. Njihova radnička borba je borba ljevice. Ne treba zatvarati oči pred desničarenjem i u radničkim redovima – i uvijek jasno treba reći što je nedopustivo, ali od radničke borbe se ne može odustati.
NET.HR: Zalažete se za socijalizam 21. stoljeća, no često se smatra da opstajete na lijepim emocijama i sjećanjima onih kojima je bio drag socijalizam 20. stoljeća, točnije, onaj jugoslavenski socijalizam.
PEOVIĆ: Prije bih rekla da se taj socijalizam iz vremena Jugoslavije u Hrvatskoj u zadnja tri desetljeća demonizirao. Doduše, to je bio samo jedan eksperiment socijalizma, tzv. tržišni socijalizam. No, ipak brojke, statistika, od BDP-a na dalje govore da je ekonomski napredak tada bio neusporedivo brži i od njega je koristi imao puno veći broj ljudi nego što ga ima danas. Ali zbog tog sustavnog demoniziranja došlo se dotle da mnogo ljudi niti ne želi razmišljati o alternativi, da šutke pristaju na to da Hrvatskom vlada 260 najbogatijih. A dogodilo se upravo to: 260 ljudi u Hrvatskoj trenutačno ima vrijednost imovine od 170 milijardi kuna. Samo za usporedbu, proračun cijele države u 2017. godini iznosio je 130 milijardi kuna. Eto, imamo nešto više bogatih nego što je to planirao Franjo Tuđman kada je govorio o 200 bogatih obitelji. Je li netko glasao za to? Je li u Hrvatskoj proveden referendum o tome žele li ljudi takve nejednakosti? Ne želimo mi povratak na ono što je bilo u Jugoslaviji, ali protiv smo demoniziranja i tvrdnji da je tada bilo sve loše. To jednostavno nije točno.
NET.HR: Možete li našim čitateljima malo približiti koje primjere socijalizma 21. stoljeća izdvajate kao poželjne?
PEOVIĆ: Nijedan sustav nije čisto kapitalistički niti socijalistički, a demokratski socijalizam ne može biti jednostavno "uveden" preko noći. Oni elementi koji nam se sviđaju u švedskoj demokraciji upravo su socijalistički – zdravstvo, socijalna pomoć, obrazovanje, stanovanje… Demokratski socijalizam znači prevladavanje kapitalizma demokratskim putem, građenje institucija odozdo. Obično kada nas žele diskvalificirati tržišni fundamentalisti spominju Venezuelu. No, Venezuela nije primjer demokratskog socijalizma, to je kapitalistička zemlja, iako treba iskreno reći da se nakon Bolivarske revolucije siromaštvo u toj zemlji gotovo iskorijenilo do čega je došlo uvođenjem socijalnih politika.
Također, znaju nam predbacivati da je socijalizam utopija jer se nigdje nije ostvario demokratski socijalizam u "čistom" obliku. A što je s kapitalizmom? Gdje se on ostvario u čistom obliku ili što je s kojekakvim devijacijama kapitalističkog sustava? Pa se mnogo manje govori o tome je li kapitalizam propao projekt, mnogo više se izgovara da je socijalizam "dokazano" propao projekt jer su propali neki sustavi koji su se predstavljali kao socijalistički. Evidentno je da mnogi elementi socijalizma mogu biti ugrađeni u sustav i da to donosi rezultate. Primjer su skandinavske zemlje s odličnim primjerima modela socijalne skrbi, zdravstva, stanovanja i obrazovanja za sve. Ali sigurno se može učiniti i mnogo više od toga. No, je li moguće da mi izgradimo takav kapitalizam kakav je u Švedskoj? Sigurno ne. Jer je u suštini kapitalizma nejednakost. Mi smo na periferiji, zaostali smo u razvoju, a upravo kapitalizam ne dopušta da ih dostignemo. To je kao da sučelite profesionalnog boksača i amatera i kažete im da su pravila igre ista za sve. I zato mi zagovaramo temeljite promjene sustava, prema viziji društva demokratskog socijalizma.
NET.HR: No, vi ste se kandidirali za predsjedničku funkciju, a s te funkcije - sa sadašnjim ovlastima - ne može se mnogo učiniti za tako korjenite promjene kakve vi zagovarate?
PEOVIĆ: Često se kod nas kaže da je predsjednik samo fikus. Ali i to je čista floskula. Ako ćemo tako, i premijer je fikus ako nema podršku za pokretanje korjenitih promjena. Kada je Siriza dobila takav mandat, izdala je svoj narod i nisu napravljene radikalne promjene koje je narod očekivao. Treba doći do demokratskog konsenzusa za prevladavanje stanja u kojem smo se našli. Naravno da je za to bitnija pozicija premijera, ali za to je bitno i postupanje predsjednika odnosno predsjednice. I za to ne treba mijenjati legalistički okvir. Nipošto ne treba ići u smjeru davanja predsjedniku autoritarnih ovlasti. Na žalost, siromašni smo, imamo mnogo ljudi koji izuzetno teško žive i to je plodno tlo za one koji nude instant rješenja. No, moramo se boriti i upozoravati da postoje i druga rješenja. Ne nudimo nikakva instant rješenja, nego pozivamo ljude da se angažiraju, da pokrenu politike za narodnu većinu.
NET.HR: Kako komentirate slab plasman u anketama?
PEOVIĆ: Ankete nam ne daju šanse iako je puno važnije da svakog dana ideja demokratskog socijalizma postaje sve prisutnija. To nisu promjene koje se događaju preko noći. Puno je veći problem ako će opet proći neka blaga verzija socijaldemokracije koja će opet iznevjeriti narod.
NET.HR: Aludirate na Zorana Milanovića?
PEOVIĆ: Za njega je čak upitno je li i socijaldemokrat. Ali da, Vlada koju je vodio Milanović je devastirala radnička prava, socijalna prava itd. iako ju je vodio SDP koji se predstavlja kao socijaldemokratska stranka.
NET.HR: Često u nastupima upozoravate na tzv. istočni grijeh HDZ-a…
PEOVIĆ: Radi se o pljačkaškoj pretvorbi i privatizaciji imovine iz devedesetih. I vidljivo je da se niti jedna politička opcija ne želi time pozabaviti. Niti procesuirati one koji su krivci i provesti reviziju svega – iako za to čak i formalno imamo pravni okvir s obzirom na to da je veliki dio privatizacije proveden na nezakonit način. Zapravo se pokazuje točnim onaj socijalistički vic: više su toga uspjeli izgraditi u socijalizmu nego što ovi mogu uništiti. Zemlja je potpuno deindustrijalizirana, uništena je poljoprivreda, potpuno smo ovisni o turizmu. Dakle, prije svega bismo se morali suočiti s tim istočnim grijehom i zaštititi tvrtke od društvenog značaja. Primjerice, to je izlaz za Đuru Đakovića. Za Uljanik… To su tvrtke koje su imale pune liste narudžbi. Samo treba stati iza njih. Talijanska vlada je, recimo, stala iza svog brodogradilišta Fincantieri kada se našlo u krizi, ali hrvatska vlada iza Uljanika – ne.
NET.HR: Pretpostavljam da ste i u tvrtkama u kojima nisu isplaćene plaće i koje su opterećene problemima naišli na radnike koji će ipak, i unatoč svemu, glasati za kandidatkinju HDZ-a. Kako vi to tumačite?
PEOVIĆ: Uvijek ima onih koji vjeruju da je bolje dati glas onima koji su na vlasti jer će oni možda moći "pomoći". Ljudi su preko medija prije svega izloženi porukama onih koji su na vlasti. Ili misle da se moraju držati uz one "koji su veliki". A veliki imaju na svojoj strani novac.
NET.HR: Što odgovarate onima koji kažu da bi glas za vas bio "bacanje" glasa, da je bolje da se svi okupe oko kandidata koji ima šanse ići u drugi krug ili poraziti sadašnju predsjednicu?
PEOVIĆ: Ne vidim smisao takvog razmišljanja. Onda bismo mogli ukinuti izbore. Ljudi bi trebali dati glas onome kome vjeruju, samo tako možemo mijenjati stvari.
NET.HR: Često su vas prozivali zbog zastava. Da su se na vašim skupovima vidjele zastave Sovjetskog Saveza. Da je na vašem prosvjedu u Bleiburgu bila jugoslavenska zastava, a ne hrvatska… itd.
PEOVIĆ: Prvo, to nisu bile naše zastave. Nitko od naših članova nije nosio zastavu Sovjetskog Saveza. Na prosvjedu u Bleiburgu jugoslavensku zastavu su donijeli predstavnici antifašista iz Austrije. Ali, isto tako – predbacuje nam se da nosimo crvenu zvijezdu. Znaju me neki pitati zašto imam zvijezdu na reveru sakoa, mogu li se boriti za radnike i bez te zvijezde. No, ja je doista ponosno nosim. Nedopustivo je izjednačavanje nacističkog simbola i zvijezde. Ona je simbol radničkih prava, borbe za osmosatno radno vrijeme, simbol sindikalne borbe, borbe za pravednije društvo.
Katarina Peović ističe kako zvijezdu s ponosom nosi na reveru
NET.HR: Kako ocjenjujete mandat Kolinde Grabar Kitarović? Neki od vaših protukandidata kažu da je najgori predsjednik kojeg smo ikada imali?
PEOVIĆ: Ona nije bila kvalitetna predsjednica, ali ne bih rekla da je najgora, posebice ako uzmemo Franju Tuđmana u obzir. Ono što se zbiva u njezinu slučaju je doista pojava izrazite mizoginije. Ljevica se ne bi smjela tako spuštati. A čitamo komentare trepavica, haljina, grljenja s nogometašima. Macron se isto grlio s nogometašima, pa se to nije tako komentiralo. Ili da se grlio Josipović, bi li bilo takvih interpretacija? Ono što jest problem je da ju se tako djelomično i amnestira od prave krivnje, od onoga za što zaista jest odgovorna kao zapravo jedan pijun interesnih skupina. Sjetimo se njezinog prvog poteza: pomilovala je svoje donatore u kampanji koji su bili osuđeni za gospodarski kriminal (ljude povezane s malverzacijama u Karlovačkoj banci i Croatia busu).
To treba isticati, a ne njezinu mokru majicu. Ili kada otvoreno poziva strane diplomate da discipliniraju naše političare, pritisnu ih da odlučnije provedu mjere štednje, čitaj da pritisnu radnike i to u državi koja prednjači u EU-u po broju ugovora na određeno. Također, nemojmo zaboraviti njezino poticanje militarizacije društva. Krenula je s najavom za obveznim vojnim rokom, ali je, srećom, zaboravila na to. No, ona je predsjednica koja uvijek podržava ulaganje u borbene avione, oružje, vojsku… Mi živimo u državi u kojoj nema novca za radnike, ali ima za naoružanje. NATO nas hvali da radimo i više nego što se od nas traži.
NET.HR: Vi se zalažete za izlazak iz NATO saveza?
PEOVIĆ: Mi se zalažemo za demilitarizaciju društva. Povlačenje vojnika iz NATO-ovih misija i smanjenje budžeta za vojsku. Kod nas nema novca za kulturu, nema novca za radnike, ali i Plenković i Kolinda Grabar Kitarović hvale se rastom ulaganja u vojsku. To je definitivno politika – protiv naroda.
