Nakon prošlotjednih incidenata u Saboru mnogi su se prisjetili i prijašnjih ispada u hrvatskom parlamentu, a među prvima na pamet je pao sukob bivšeg HDZ-ova zastupnik Ljube Ćesića Rojsa, koji je “brcnuo” je po nosu tadašnjeg zastupnika IDS-a Dinu Debeljuha koji ga je prozvao u raspravi o Mirku Norcu.
- 'Nema društvenog života bez sukoba, no rješenje nije u ludoj ambiciji da se ukloni drugu stranu'
- Od seksizma do nekulture: Naši zastupnici 'doktorirali' govor mržnje, ali se tješe; 'Nismo najgori'
''Ma, čim sam ga brcnuo, meni je bilo žao! Da sam ga zaista šakom
sastavio, on ne bi ustao s poda. Nas smo dvojica već za sat
vremena popili kavu i sve izgladili. A brcnuo sam ga rukom po
nosu jer je za Mirka Norca rekao da je ratni zločinac'', kazao je
Rojs komentirajući za Večernji list prošlotjedna
zbivanja.
''Iznenadio me premijer Andrej Plenković da je
tako reagirao, nije si smio to dozvoliti iako znam da mu je bilo
teško slušati da je veleizdajnik. Svi smo mi od krvi i mesa, pa
tako i premijer. Ali ova ekipa danas u Saboru je deseta liga!
Najjači sastav Sabora bio je od 2000. do 2004. godine,
Valentić, Pašalić, Mateša, Kostović, Ljerka Mintas
Hodak ... od tih se ljudi imalo što naučiti'',
tvrdi Rojs.
Žao mu je, nastavio je, njegova prijatelja
Damira (ministra Krstičevića,
nap. a.) jer je nervozno bacio igračku avion. ''Ma trebao se
nasmiješiti i zahvaliti na božićnom poklonu, a ne onako
reagirati'', poručio je Rojs.
Dino Debeljuh pak kaže da je, nakon što ga je
Rojs okrznuo po nosu, od službi dobio tjelohranitelja jer je
procijenjeno da je Rojsov nasrtaj na njega inspirirao neke
njegove i Norčeve fanove da se s njim još žešće obračunajuLjudi
su me tada zaustavljali na cesti i govorili da sam i malo dobio!
Nekoliko tjedana imao sam tjelohranitelja koji je, i kad sam u
kino išao, sjedio iza mene. Od obitelji sam krio da sam dobio
zaštitu, da se ne bi uspaničili. Zato su fizički napadi i udarci
ispod pojasa u Saboru opasni jer na ulici mogu dovesti do još
većih napada. Ali u raspravi nekad nekoga ubodeš i ne znaš kako
će reagirati'', kazao je Debeljuh
Večernjem listu.
I on je napomenuo da se čudio premijeru kako bi ostajao staložen
na mnoge provokacije, ali da nasrtaj na Nikolu
Grmoju dokazuje da je u njemu 'kuhalo'. Debeljuh se
također slaže da su, pogotovo, u prvom i drugom sazivu Sabora
rasprave bile puno sadržajnije i na višoj razini, a da se
zastupnici, iako se ideološki nisu slagali, nisu mrzili: ''Rojs i
ja se nismo mrzili iako mu je ruka poletjela''.
Slavko Linić, bivši SDP-ov zastupnik i ministar
financija, ostao je upamćen kao nekadašnja prva prznica SDP-a i
ministar koji je često žestoko reagirao, ali barem pred kamerama
nije zabilježeno da se i fizički obračunavao. Za situaciju u
Saboru apsolutno krivi oporbu koja je slaba i bezidejna pa
vrijeđa bez argumenata: ''Ovo danas je strava i užas. Oporba
uspijeva isprovocirati predstavnike Vlade, ali ne živi se od
provokacija. Grmoja i Maras samo se žele isticati i što više
provocirati. Nekad smo se za rasprave temeljito pripremali i
argumentirano raspravljali''.
Linić je poznat po naglom karakteru, bacanju pepeljara, vikanju, što i sam priznaje, pa kaže da je zadnji koji bi mogao prigovoriti premijeru zbog burne reakcije na Grmoju: ''Nemam pravo prigovarati jer sam i ja često gubio živce i ulazio u nepotrebne sukobe. Lupao sam šakom po stolu, galamio. To je pokazivanje slabosti i to je meni jasno, ali ako sve držite u sebi i gutate, to nije dobro za zdravlje'', zaključio je Linić.
HDZ-ov veteran Drago Krpina u Plenkovićevu nasrtaju nije vidio potencijal pravog fizičkog obračuna, više mu je to sve sličilo igrokazu za javnost: ''Nije tu bilo ozbiljne namjere napada, tu vam situaciju najbolje opisuje jedna stara narodna: 'Drž’te me da ga ne udarim!' – opisao je Krpina smijući se.
Njemu samome je žao što je svojedobno napao zastupnika Hinića jer
mu se nije htio ispričati, ali kaže da se to svakome može
dogoditi jer smo svi krvavi ispod kože: ''Naravno, bilo bi mi
draže da mi se to nije dogodilo, ali kad vas netko vrijeđa, u
afektu se svašta dogodi''.
Krpina ocjenjuje kako su u prva tri saziva Sabora u sabornici
sjedili istinski hrvatski intelektualci; Gotovac, Budiša,
Veselica, Đodan ... koji su vodili ozbiljne
intelektualne i političke rasprave. Po osebujnosti, nastavio je,
najupečatljivije rasprave bile su između pokojnih Vlade
Gotovca i Šime Đodana.
''Šime Đodan bio je pravi narodni tribun, ali izuzetno obrazovan,
s diplomama triju fakulteta. On je govorio narodu razumljivim
jezikom, dok je Gotovac pažljivo njegovao svoj intelektualizam.
Đodan se nije obazirao na dnevni red i aktualne teme, kada je
njemu došlo, on je govorio o temama o kojima je htio. Tako je
jednom ustao i govorio o ideološkom nastanku talijanskog fašizma.
Gotovac mu je iz klupe dobacivao da to nije baš tako kako on
govori. Šime je tada u intelektualnoj stanci namjestio svoj gebis
i dobacio Vladi: 'Ma šta se ti, Vlado, javljaš, ti si jedna
obična truba.+ A Gotovac mu je iz klupe odgovorio pokazujući
mu bosanski grb (ruku savijenu u laktu). A na to će Đodan: 'Ma
slušaj, Vlado, nosi si to kući svojoj časnoj sestri!' - prisjetio
se.
Naime, Vladina supruga prvo je bila časna sestra, a Krpina uzroke
srozavanja ugleda Sabora ponajprije vidi u slabim vođama
današnjih stranaka. Jednog Radića u HSS-u, nastavio je, sada je
naslijedio Beljak, jednog Račana, premda je Krpina i s njim puno
polemizirao, jedan Bernardić, a ni Plenković, kao ni jedan
predsjednik HDZ-a poslije, nije dorastao Tuđmanu.
Krpina se u svoje vrijeme često verbalno razračunavao i s bivšom
SDP-ovkom Milankom Opačić, a danas je šokiran
njenim transferom u HDZ-ovu većinu: ''Da mi je netko onda ponudio
okladu da će doći vrijeme u kojem će Milanka Opačić biti u
koaliciji s HDZ-om, nikada je ne bih prihvatio. A to najbolje
govori koliko se u današnjoj politici sve relativiziralo i kako
zbog fotelje može svatko sa svakim''.