Psihologinja Centra za socijalnu skrb Zagreb Valerija Kanđera na svom je Facebook profilu objavila dirljiv status samo još jedne u nizu tragedija s kojima se, nažalost, svakodnevno suočava.
Mnogi se još sjećaju slučaja dvogodišnje djevojčice iz Nove Gradiške koja je preminula od posljedica zlostavljanja u svojoj obitelji u koju je bila vraćena nakon što je praktički od rođenja bila smještena kod udomitelja. Na meti javnosti našli su se tada socijalni radnici i sustav socijalne skrbi, no i oni su ukazivali na probleme s kojima se susreću u svakodnevnom, teškom poslu koji rade. Od smrti djevojčice prošlo je već neko vrijeme, no problemi su i dalje tu.
O tome progovara i psihologinja Kanđera - o najnovijem slučaju u kojem bi petero djece trebalo žurno biti izdvojeno iz svoje obitelji, ali nema ustanove koja bi ih primila?!
"Iako je riječ o žurnom izdvajanju, sve se mora unaprijed pripremiti, a ustanovu koja ih je po zakonu dužna primiti u svako doba dana i noći, najavljeno i nenajavljeno, ipak smo unaprijed o svemu obavijestili, ta riječ je o petero male djece, ne o pet paketa. I dobili suglasnost. A onda danas, u 15:16 sati (radno nam je vrijeme do 15:30) dolazi mail iz ustanove da su na svom današnjem stručnom sastanku zaključili da nemaju mjesta i da djecu ne mogu primiti. Jedina ustanova koja ih je dužna primiti", napisala je Kanđera.
Status Valerije Kanđera prenosimo u cijelosti:
"Kada bih mogla, sve bih rekla, ali ne smijem, vezana sam
profesionalnom tajnom.
Kada bih mogla, sve bih napisala, ali ne mogu, vezana sam
vlastitom savješću.
Al' kao i nedavno kada smo zauvijek izgubili jednu majušnu
djevojčicu, opet bih kriknula. Samo krik se pretvorio u vapaj.
Za sutra imamo - s policijskim službenicima i sa stručnim radnicima ustanove - dogovoreno žurno izdvajanje petero djece iz jedne obitelji. Iako je riječ o žurnom izdvajanju, sve se mora unaprijed pripremiti, a ustanovu koja ih je po zakonu dužna primiti u svako doba dana i noći, najavljeno i nenajavljeno, ipak smo unaprijed o svemu obavijestili, ta riječ je o petero male djece, ne o pet paketa. I dobili suglasnost. A onda danas, u 15:16 sati (radno nam je vrijeme do 15:30) dolazi mail iz ustanove da su na svom današnjem stručnom sastanku zaključili da nemaju mjesta i da djecu ne mogu primiti. Jedina ustanova koja ih je dužna primiti. Naravno da smo prethodno danima zvali i slali dopise svim drugim ustanovama i stručnom timu za udomiteljstvo - odasvud negativan odgovor. Nema mjesta. Bili smo spremni, nevoljko, ali spremni i na razdvajanje djece. Nema mjesta. Mail s današnjom odbijenicom pristiglom tik potkraj radnog vremena šaljemo nadležnom ministarstvu, odgovora nema. Zovemo telefonom u 15:22, poklapa se slušalica.
Da se sukobimo s kolegama, da djecu ostavimo pred vratima?
Što bismo trebali napraviti? Ranim jutrom kada se uobičajeno provodi mučan postupak žurnog izdvajanja, ipak dovesti djecu u ustanovu, sukobiti se s kolegama koji ionako ni o čemu ne odlučuju i petero djece kao pet paketa ostaviti im pred vratima? Ili bismo trebali s petero djece kao s pet paketa ujutro čekati početak radnog vremena ministarstva pa ih ondje ostaviti? Možda rješenje ove nemile situacije ima novoosnovani Zavod za socijalnu zaštitu ili da rješenje potražimo u Povjerenstvu za pritužbe građana koje je u osnivanju?
Ovo je naša stvarnost
Možda netko tko iz "spasilačke građanske inicijative" stručne
radnike centara za socijalnu skrb proglašava uhljebima i
ubojicama, ima stručni prijedlog što bismo trebali napraviti?
Možda netko od njih želi petero djece kao pet paketa udomiti u
svom domu?
Ili ćemo možda svi zajedno čekati novi tragičan ishod i onda
oplesti s ponižavajućim komentarima po društvenim mrežama?
Ovo je naša stvarnost.
Ovo je realitet u kojem živim i radim.
Ovo je stvarnost u kojoj žive nesretna djeca nesretnih roditelja
u zemlji u kojoj se na sav glas ponavlja kako se sve radi "u
najboljem interesu djeteta", u zemlji u kojoj se osnivaju zavodi,
agencije i povjerenstva, a za skrb o djeci "nema mjesta."
Jako sam tužna i ljuta i zabrinuta.
Nema ni krivca, nema ni mjesta
Sve smo napravili po pravilima struke i izmoždenog sustava
socijalne skrbi pa bi mi savjest trebala biti mirna, sve je
uneseno u aplikaciju, mogu nas posjetiti komisije iz raznih
komora, udruga i agencija i svaki papir naći će ispunjen na svom
mjestu.
Formu se traži, forma je zadovoljena, krivca nema.
A nema ni mjesta", napisala je Kanđera.
Psihologinja nam je kazala da više od ovoga ne smije javno
govoriti, no na naše pitanje: "Jesu li ovakvi slučajevi
česti" odgovorila je kako će, nažalost, biti sve
češći.
