Psihologinja o novom slučaju: 'To je petero djece, ne paketa. Rekli su da za njih nema mjesta. Da ih ostavimo pred vratima?'

Psihologinja Centra za socijalnu skrb Zagreb Valerija Kanđera na svom je Facebook profilu objavila dirljiv status samo još jedne u nizu tragedija s kojima se, nažalost, svakodnevno suočava. 

Mnogi se još sjećaju slučaja dvogodišnje djevojčice iz Nove Gradiške koja je preminula od posljedica zlostavljanja u svojoj obitelji u koju je bila vraćena nakon što je praktički od rođenja bila smještena kod udomitelja. Na meti javnosti našli su se tada socijalni radnici i sustav socijalne skrbi, no i oni su ukazivali na probleme s kojima se susreću u svakodnevnom, teškom poslu koji rade. Od smrti djevojčice prošlo je već neko vrijeme, no problemi su i dalje tu.   

O tome progovara i psihologinja Kanđera - o najnovijem slučaju u kojem bi petero djece trebalo žurno biti izdvojeno iz svoje obitelji, ali nema ustanove koja bi ih primila?! 

"Iako je riječ o žurnom izdvajanju, sve se mora unaprijed pripremiti, a ustanovu koja ih je po zakonu dužna primiti u svako doba dana i noći, najavljeno i nenajavljeno, ipak smo unaprijed o svemu obavijestili, ta riječ je o petero male djece, ne o pet paketa. I dobili suglasnost. A onda danas, u 15:16 sati (radno nam je vrijeme do 15:30) dolazi mail iz ustanove da su na svom današnjem stručnom sastanku zaključili da nemaju mjesta i da djecu ne mogu primiti. Jedina ustanova koja ih je dužna primiti", napisala je Kanđera.

Status Valerije Kanđera prenosimo u cijelosti: 

"Kada bih mogla, sve bih rekla, ali ne smijem, vezana sam profesionalnom tajnom. Kada bih mogla, sve bih napisala, ali ne mogu, vezana sam vlastitom savješću. Al' kao i nedavno kada smo zauvijek izgubili jednu majušnu djevojčicu, opet bih kriknula. Samo krik se pretvorio u vapaj.

Za sutra imamo - s policijskim službenicima i sa stručnim radnicima ustanove - dogovoreno žurno izdvajanje petero djece iz jedne obitelji. Iako je riječ o žurnom izdvajanju, sve se mora unaprijed pripremiti, a ustanovu koja ih je po zakonu dužna primiti u svako doba dana i noći, najavljeno i nenajavljeno, ipak smo unaprijed o svemu obavijestili, ta riječ je o petero male djece, ne o pet paketa. I dobili suglasnost. A onda danas, u 15:16 sati (radno nam je vrijeme do 15:30) dolazi mail iz ustanove da su na svom današnjem stručnom sastanku zaključili da nemaju mjesta i da djecu ne mogu primiti. Jedina ustanova koja ih je dužna primiti. Naravno da smo prethodno danima zvali i slali dopise svim drugim ustanovama i stručnom timu za udomiteljstvo - odasvud negativan odgovor. Nema mjesta. Bili smo spremni, nevoljko, ali spremni i na razdvajanje djece. Nema mjesta. Mail s današnjom odbijenicom pristiglom tik potkraj radnog vremena šaljemo nadležnom ministarstvu, odgovora nema. Zovemo telefonom u 15:22, poklapa se slušalica.

Da se sukobimo s kolegama, da djecu ostavimo pred vratima?

Što bismo trebali napraviti? Ranim jutrom kada se uobičajeno provodi mučan postupak žurnog izdvajanja, ipak dovesti djecu u ustanovu, sukobiti se s kolegama koji ionako ni o čemu ne odlučuju i petero djece kao pet paketa ostaviti im pred vratima? Ili bismo trebali s petero djece kao s pet paketa ujutro čekati početak radnog vremena ministarstva pa ih ondje ostaviti? Možda rješenje ove nemile situacije ima novoosnovani Zavod za socijalnu zaštitu ili da rješenje potražimo u Povjerenstvu za pritužbe građana koje je u osnivanju?

Ovo je naša stvarnost

Možda netko tko iz "spasilačke građanske inicijative" stručne radnike centara za socijalnu skrb proglašava uhljebima i ubojicama, ima stručni prijedlog što bismo trebali napraviti? Možda netko od njih želi petero djece kao pet paketa udomiti u svom domu? Ili ćemo možda svi zajedno čekati novi tragičan ishod i onda oplesti s ponižavajućim komentarima po društvenim mrežama? Ovo je naša stvarnost. Ovo je realitet u kojem živim i radim. Ovo je stvarnost u kojoj žive nesretna djeca nesretnih roditelja u zemlji u kojoj se na sav glas ponavlja kako se sve radi "u najboljem interesu djeteta", u zemlji u kojoj se osnivaju zavodi, agencije i povjerenstva, a za skrb o djeci "nema mjesta." Jako sam tužna i ljuta i zabrinuta.

Nema ni krivca, nema ni mjesta

Sve smo napravili po pravilima struke i izmoždenog sustava socijalne skrbi pa bi mi savjest trebala biti mirna, sve je uneseno u aplikaciju, mogu nas posjetiti komisije iz raznih komora, udruga i agencija i svaki papir naći će ispunjen na svom mjestu. Formu se traži, forma je zadovoljena, krivca nema. A nema ni mjesta", napisala je Kanđera.

Psihologinja nam je kazala da više od ovoga ne smije javno govoriti, no na naše pitanje: "Jesu li ovakvi slučajevi česti" odgovorila je kako će, nažalost, biti sve češći.