Vijest o zagrebačkom salonu koji je pozvao pratiteljice da im šalju fotografije stražnjica nepoznatih žena s plaže kojima bi trebao njihov tretman oblikovanja, izazvala je reakciju javnosti. Iako se, vrlo moguće, iza objave nije krila zla namjera već nepromišljenost, nakon snažnih osuda, objavu su uklonili. Ali i na dnevni red nametnuli važnu temu. Onu "body shaminga", odnosno sramoćenja na račun nečijeg tijela i posljedica koje takvo ponašanje može imati.
Da njihova objava pratitelje na društvenim mrežama potiče na "body shaming" potvrdila je i Marija Boban, izvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, u emisiji Radio Dalmacije "Dobar dan Dalmacijo". Istaknula je i ono što bismo svi trebali usvojiti: Nitko vas nema pravo fotografirati bez pristanka.
"Ovdje ne samo da ima posla što se tiče privatnosti, već i za pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova jer objektiviziranje žene ili bilo kojeg dijela tijela žene svakako bi trebalo biti za osudu. U slučaju da osoba sebe prepozna na tim slikama može prijaviti Agenciji za zaštitu osobnih podataka, jer to je utjecaj na nečiju privatnost", kazala je Boban.
No, osim što je fotografiranje i distribuiranje tuđih tijela upitno s pravne strane, kakve posljedice "body shaming" može imati po mentalno zdravlje pitali smo psihologinju Helenu Rašić Radauš.
'Posramljivanje i ismijavanje dugoročno može ostaviti traumu'
"Posramljivanje na osnovu fizičkog izgleda apsolutno ostavlja snažan utjecaj na naš pojam o sebi, sliku o tijelu, način na koji komuniciramo s okolinom i ono kako se odnosimo prema sebi. Općenito, sram je jedan od najsnažnijih alata koji se može koristiti u cilju modifikacije nečijeg ponašanja i apsolutno je jedan od najštetnijih. Hodamo svijetom i kroz život noseći puno srama, a on nam se usađuje od roditelja, obitelji, prijatelja i društva općenito. 'Srami se' ili 'sram te bilo' je nešto što često čujemo da roditelji govore djeci kada ona iskazuju ponašanje koje im se ne sviđa i uvriježeno je u našem društvu", poručuje Rašić Radauš.
Posramljivanje, ismijavanje i sugeriranje da će netko biti ismijan, dodaje, u nama uzrokuje strašnu nelagodu, a ako je dugoročno-može ostaviti i traumu.
"Svi smo motivirani izbjeći situacije u kojima nas se može posramiti, a osjećaj koji nam se javlja kada smo u takvim situacijama je tako snažan da poželimo 'nestati', 'propasti u zemlju'. Sad, da se sjetite neke situacije u kojoj ste se osramotili zbog neke nezgode ili ako vam se netko smijao, brzo ćete osjetiti sve ono što ste osjećali u tom trenutku i imat ćete poriv što prije ukloniti te misli. Sram može uzrokovati da nas društvo odbaci, a prepušteni sami sebi ne možemo napredovati i živjeti, stoga je naša motivacija da izbjegnemo sve situacije u kojima nas se može posramiti vrlo jasna. Samo želimo ne biti odbačeni i izolirani. Pozivanje na grupno ismijavanje žena zbog njihovog izgleda je krajnje nezrela i seksistička metoda bullyinga i udara na ono najbolnije i najosjetljivije u nama", rezolutna je Rašić Radauš.
Oduvijek su, kaže, postojali standardi lijepog, privlačnog i poželjnog. Ništa drugačija situacija nije sada.
"Upalite bilo koji filter i dobit ćete jasnu sliku što je ono što trenutno društvo preferira, a nerealni standardi tjelesnog izgleda postavljaju se i muškarcima i ženama. Žene su izloženije međusobnoj procjeni, više usmjerene na uređivanje i češće im se ljudi osjete pozvanima komentirati izgled, stoga su nešto češće izložene i posramljivanju, posebno s obzirom na to da prolaze kroz trudnoću koja sa sobom nosi brojne fizičke promjene", objašnjava psihologinja.
No, iako su standardi oduvijek postojali, posljednjih godina sve se više računa vodi o "body positivityju", odnosno pozitivnom stavu prema vlastitom tijelu te jasno i glasno ukazuje na štetne i neprimjerene načine komunikacije o tijelu, smatra Rašić Radauš.
"Mogu reći da smo danas sigurno osvješteniji nego ikad prije, ali i da su zahtjevi spram ideala fizičkog izgleda viši nego ikad prije. Nismo do one mjere osviješteni koliko bi trebali biti, ali reakcija koja je nestala na situaciju javnog poziva posramljivanja nepoznatih žena nam ipak govori da nekog napretka ima", kazuje.
'Svima nam je zajednička želja za pripadanjem i ljubavi'
No, bilo kako bilo, naše tijelo, dodaje, nosi nas kroz život upravo onakvo kakvo jest, a jedina promjena koju vrijedi napraviti kreće od pozicije prihvaćanja.
Ona je, kaže, jedino mjesto na kojem možemo doista odlučiti želimo li promjenu ili nešto mijenjamo jer mislimo da će nas zbog toga netko prihvatiti i voljeti.
"Ako nam je nešto svima zajedničko, to je želja za pripadanjem i ljubavi, a ako će vas netko voljeti samo ako promijenite ono kako trenutno izgledate - mislite li da će ikada biti u poziciji da mu ništa na vama ne smeta ili ćete vječno nešto 'popravljati'?", objašnjava pa ističe da samo oni koji sami na sebi stalno vide nešto što trebaju promijeniti, poboljšati ili popraviti su oni koji će predbacivati drugima da učine isto.
"A to je onda ipak njihov problem, a ne vaš, zar ne? I da ponovim osnažujuću misao koja se često može pronaći na internetu- Kako imati tijelo za plažu? Imaj tijelo. Odi na plažu!"
Naposljetku, iako se ponekad teško othrvati korištenju filtera na društvenim mrežama, važno je jasno progovarati o svakom slučaju posramljivanja, ukazivati na nerealne standarde ljepote. I brinuti se za ono kako se osjećamo iznutra sami sa sobom, poentirala je psihologinja.
