U novom broju službenog lista Europske unije objavljen je sažetak tužbe koju je slovenska vlada podnijela protiv Hrvatske zbog neprovođenja arbitražnog rješenja o graničnom prijeporu, čime je predmet te tužbe po prvi put u glavnim crtama postao javno dostupan, objavili su u ponedjeljak slovenski mediji.
Kako navode slovenska agencija STA i javni RTV servis, slovenska tužba odnosi se na navodno kršenje europske pravne stečevine jer Hrvatska ne poštuje odluku arbitražnog suda i odbija implementirati presudu arbitara, koju Slovenija smatra obvezujućom za obje strane.
Slovenija u tužbi predlaže da sud EU-a u Luksemburgu konstatira da je Hrvatska kršila članke 2 i 4 ugovora o Europskoj uniji, uredbu o zajedničkoj ribolovnoj politici, schengenska pravila o kretanju osoba preko granice te direktivu o uspostavi okvira za pomorsko prostorsko planiranje, prenose slovenski mediji sažimajući predmet tužbe objavljen u službenom listu EU-a.
Osim toga, Slovenija u tužbi navodi kako Hrvatska "jednostranim
nepoštivanjem" arbitražne presude odbija vladavinu prava kao
temeljnu vrijednost EU-a, onemogućuje Sloveniji da provodi
suverenost nad "nekim dijelovima njenog teritorija", a ujedno i
krši "dužnost lojalne suradnje" s EU-om i Slovenijom u skladu sa
4. članom Ugovora EU-a.
U slovenskoj tužbi, prenose slovenski mediji, navodi se da
postupci Hrvatske "ugrožavaju ostvarivanje ciljeva EU-a, te
jačanje mira, ciljeve i propise EU-a koji se odnose na teritorij
članica" te da Hrvatska tako Sloveniji "onemogućava da na
cijelom kopnenom i morskom ozemlju provodi pravo EU-a".
Uz to, cjelovita slovenska tužba navodi da Hrvatska krši uredbu EU-a o zajedničkoj ribolovnoj politici i pravilo koje se primjenjuje od kraja 2017. godine, po kojima se dopušta da 25 ribarskih brodica svake od članica može imati slobodan pristup do teritorijalnog mora druge države, prema međunarodnom pravu.
U slovenskoj tužbi se, među ostalim, navodi i to da Hrvatska Sloveniji onemogućava ostvarivanje prava u sklopu uredbe o ribolovnoj politici EU-a, da "sustavnim kažnjavanjem" slovenskim ribarima onemogućava pristup vodama koje im je dodijelila arbitraža, a time krši i uredbu EU-a iz 2009. o kontrolnom sustavu nad ribarenjem u skladu s europskom ribolovnom politikom, prenose slovenski mediji.
U tužbi se također navodi da hrvatska policijska plovila "bez dopuštenja Slovenije" prate hrvatske ribarske brodove u moru koje je arbitraža dodijelila Sloveniji te da Hrvatska Sloveniji "ne dostavlja podatke o aktivnosti hrvatskih plovila u slovenskim vodama". Time Hrvatska Sloveniji onemogućava provođenje nadzora u vodama pod njenom suverenošću i jurisdikcijom te ne poštuje ekskluzivne nadležnosti što ih Slovenija kao obalna država ima u svom teritorijalnom moru, stoji u tužbi, kako prenose slovenski mediji.
Hrvatska inzistira na bilateralnoj razini, Slovenija na provedbi arbitraže
Panel međunarodnih arbitara, formiran temeljen arbitražnog sporazuma koji su 2009. potpisali tadašnji premijeri Jadranka Kosor i Borut Pahor, donio je početkom lipnja 2017. rješenje kojim je granični prijepor dviju država, koji se uglavnom ticao granice na moru, riješen tako da Sloveniji pripadnu dvije trećine Savudrijske vale (Piranskog zaljeva) i da Slovenija dobije kontakt s međunarodnim vodama preko hrvatskih teritorijalnih voda.
No, Hrvatski sabor je prije toga krajem srpnja 2015. donio odluku o izlasku Hrvatske iz arbitražnog procesa. To se dogodilo nakon što su mediji objavili snimke telefonskih razgovora bivše agentice slovenske strane u postupku Simone Drenik, tada dužnosnice ministarstva vanjskih poslova, koje su dokazivale da je ona nedopuštenim kontaktima sa slovenskim arbitrom u postupku, Jernejem Sekolecom, lobirala kod ostalih arbitara i tako utjecala na postupak.
Nakon toga Sekolec i Drenik podnijeli su ostavke na svoj položaj, no slovenska strana i dalje je tvrdila da je arbitražni postupak, uključujući i presudu, punovaljan i obvezujući za obje strane.
O izlasku iz arbitraže Sabor je 2015. godine odlučio jednoglasno,
sa 141 glasom 'za'.
Tadašnja hrvatska vlada navela je da je spremna na traženje
rješenja za pitanje koje je bilateralne naravi te da je raniji
arbitražni postupak nepovratno kontaminiran i kompromitiran
zbog djelovanja slovenske strane, iako je sporazum o arbitraži,
pred svoj ulazak u EU, Hrvatska 2009. godine prihvatila u dobroj
vjeri.
Toga su se stajališta do sada držale i ostale hrvatske vlade, dok je Slovenija inzistirala na obvezujućoj primjeni arbitražnog rješenja.
Bivša vlada Mire Cerara je u proljeće ove godine zbog neprovođenja arbitražnog rješenja, na čijoj implementaciji Ljubljana inzistira, podnijela tužila sudu EU-a u Luksemburgu. Stajalište prema tom pitanju nije promijenila ni nova slovenska vlada, premijera Marjana Šarca, u kojoj je prijašnji premijer Miro Cerar ministar vanjskih poslova.
Cijeli tekst tužbe pročitajte u nastavku:
Stranke
Tužitelj: Republika Slovenija (zastupnica: M. Menard)
Tuženik: Republika Hrvatska
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da utvrdi da je tuženik povrijedio:
—
članak 2. i članak 4. stavak 3. UEU-a;
—
članak 5. stavak 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013 o zajedničkoj ribarstvenoj politici, zajedno s njezinim Prilogom I., sustav Europske unije za kontrolu, inspekciju i izvršenje pravila zajedničke ribarstvene politike koji je uspostavljen Uredbom br. 1224/2009 i Provedbenom uredbom br. 404/2011;
—
članak 4. i članak 17. u vezi s člankom 13. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica i
—
članak 2. stavak 4. i članak 11. stavak 1. Direktive 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja,
te da Sud tuženiku također naloži:
—
da bez odgađanja prestane s gore navedenim povredama i
—
snošenje troškova.
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog svojoj tužbi tužitelj navodi sljedeće tužbene razloge.
Prvi tužbeni razlog:
Republika Hrvatska odbija poštovati vladavinu prava, koja je temeljna vrijednost Europske Unije (članak 2. UEU-a) jednostranim neispunjavanjem obveze poštovanja arbitražnog pravorijeka, koju je preuzela u postupku pristupanja Europskoj uniji, pa tako i granice koju se tim pravorijekom utvrđuje, i druge obveze iz tog pravorijeka.
Drugi tužbeni razlog:
Time što ona jednostrano odbija izvršiti obveze koje ima na temelju arbitražnog pravorijeka, istodobno sprečavajući Sloveniju da u cijelosti ostvaruje svoju suverenost na određenim dijelovima svojeg državnog područja u smislu Ugovorâ, Republika Hrvatska povrjeđuje obvezu lojalne suradnje s Europskom unijom i Republikom Slovenijom iz članka 4. stavka 3. UEU-a. Postupanje Republike Hrvatske ugrožava ostvarivanje ciljeva Europske unije, kao i promicanje mira i sve tješnje povezane unije među narodima, kao i ciljeve propisa Unije koji ovise o državnom području država članica (članak 4. stavak 3. prvi podstavak UEU-a). Usto, Republika Hrvatska onemogućuje Republici Sloveniji da na cijelom svojem kopnenom i morskom državnom području provodi pravo Europske unije i da postupa u skladu s tim pravom, a osobito u skladu s odredbama sekundarnog prava Unije koji ovise o državnom području država članica (članak 4. stavak 3. prvi podstavak UEU-a).
Treći tužbeni razlog:
Republika Hrvatska povrjeđuje Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013., o zajedničkoj ribarstvenoj politici, a osobito uređenje uzajamnog pristupa u skladu s člankom 5. i Prilogom I. toj uredbi. Uređenje, koje se u odnosu na Hrvatsku i Sloveniju primjenjuje od 30. prosinca 2017., omogućava slobodan pristup teritorijalnom moru druge države za dvadeset pet ribarskih plovila iz svake države, kako je to određeno na temelju međunarodnog prava, odnosno arbitražnim pravorijekom. Republika Hrvatska ne dopušta Republici Sloveniji ostvarivanje prava iz tog uređenja i na taj način krši članak 5. te uredbe zbog toga što: (i) odbija primijeniti uređenje uzajamnog pristupa; (ii) odbija priznati valjanost zakonodavstva koje je Republika Slovenija donijela s tim ciljem i (iii) sustavnom primjenom sankcija slovenskim ribarima onemogućuje slobodan pristup vodama koje su arbitražnim pravorijekom iz 2017. određene kao slovenske, i, a fortiori, slobodan pristup hrvatskim vodama koje potpadaju pod područje primjene uređenja uzajamnog pristupa.
Četvrti tužbeni razlog:
Republika Hrvatska krši Uredbu Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike i Provedbenu uredbu (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. Hrvatska policijska plovila, bez odobrenja Republike Slovenije, prate hrvatske ribare kada se bave ribolovom u slovenskim vodama, sprečavajući na taj način slovenske ribarske inspektore u provođenju kontrole. Istodobno, hrvatska tijela slovenskim ribarima, kada se bave ribolovom u slovenskim vodama koje Hrvatska prisvaja, izriču novčane kazne za nezakonito prelaženje granice i nezakoniti ribolov. Usto, Hrvatska Sloveniji ne dostavlja podatke o aktivnostima hrvatskih plovila u slovenskim vodama, kao što to inače zahtijevaju dvije gore navedene uredbe. Na taj način Republika Hrvatska onemogućava Republici Sloveniji provođenje kontrola u vodama nad kojima Slovenija ima suverenost i jurisdikciju i ne poštuje isključivu nadležnost koju Slovenija kao obalna država ima u svojem teritorijalnom moru, povrjeđujući tako Uredbu (EZ) br. 1224/2009 i Uredbu (EZ) br. 404/2011.
Peti tužbeni razlog:
Republika Hrvatska povrijedila je i još uvijek povrjeđuje Uredbu (EU) br. 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama). Hrvatska ne priznaje kao zajedničku granicu sa Slovenijom granice utvrđene arbitražnim pravorijekom, ne surađuje sa Slovenijom u zaštiti te „vanjske granice” i nije sposobna osigurati zadovoljavajuću zaštitu, čime povrjeđuje članke 13. i 17. navedene uredbe, kao i članak 4. kojim se zahtjeva određivanje granica u skladu s međunarodnim pravom.
Šesti tužbeni razlog:
Republika Hrvatska je povrijedila i još uvijek povrjeđuje Direktivu 2014/89/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o uspostavi okvira za prostorno planiranje morskog područja, koja se primjenjuje na „morske vode” država članica, kako su definirane u skladu s relevantnim odredbama Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora iz 1982. („UNCLOS”) (članak 2. stavak 4. Direktive). Republika Hrvatska ne priznaje arbitražni pravorijek kojim je utvrđeno takvo razgraničenje i –nasuprot tomu – uključuje slovenske vode u svoje prostorno planiranje morskog područja i stoga sprečava usklađivanje sa zemljopisnim kartama Republike Slovenije, povrjeđujući na taj način navedenu direktivu, osobito njezine članke 8. i 11.
