Nikada kao ove godine, stotine galebova svakodnevno preko Biokova stiže na imotsko Modro jezero.
Prvo se dobro najedu na nekoliko kilometara udaljenom smetištu u suhom jezercu Kozjačiću, gdje se inače odlaže otpad iz cijele Imotske krajine, a potom se spuste u modru vodu jezera. Zaposjednu litice, onečiste ih, plivaju, pojedu i ono malo ribe što izvorištima stigne u jezero. Zbog njih se više ne čuje kreket jezerskih žaba, pojeli su zmije bjelouške, ukratko − izmijenili su floru i faunu jezera, piše Slobodna Dalmacija.
Stijene na sjevernoj strani jezera već su prepune njihova izmeta, neugodan miris širi se jezerom, a Imoćani su nemoćni jer je galeb je zaštićen.
"Ne pamti se ovo što se događa u našem Modrom jezeru. Nikada ta smrdljiva ptica nije dolazila u naše jezero, a bilo je otpada i prije. Što se odjednom dogodilo, nitko ne zna. U nas vam je sve zaštićeno osim ljudi. Njih se može maltretirati, potjerati, ali galeba ne. U znak prosvjeda, više nikada neću slušati inače lipu pismu Moj galebe ", kaže jedan od najvećih zaljubljenika u Modro jezero Josip Braco Zena.
