Božić, zajedno s Uskrsom i Duhovima, spada među tri najveća kršćanska blagdana. Središnji čin proslave Božića je misa polnoćka, a taj se obiteljski blagdan uglavnom slavi u krugu obitelji i najbližih.
Advent ili Došašće vrijeme je pripreme za dolazak i rođenje Isusa Krista, a sastoji se od četiri tjedna neposredno prije Božića. Oni simboliziraju četiri tisućljeća, koliko je po Bibliji prošlo od stvaranja svijeta do Kristova dolaska. Znak Adventa je adventski vijenac, vijenac od zimzelenih grančica u koji se umeću četiri svijeće. Prve adventske nedjelje pali se prva svijeća i tako redom do Božića kada gore sve četiri svijeće.
Tradicionalni božićni simbol je božićno drvce koje se prema tradiciji počinje ukrašavati šarenim kuglicama i lampicama za Badnjak, dan kada se iščekuje Isusovo rođenje. Božićna drvca u božićno vrijeme ukrašavaju brojne gradske trgove i javne zgrade, a kućama i stanovima ona su središte oko kojega se okuplja obitelj i na Božić daruju djeca.
Jedan običaj koji se sačuvao do danas jest običaj sijanja božićne pšenice kao simbola obnove života i plodnosti.
U Hrvatskoj se sve do 1850. nije običavalo kititi božićno drvce, iako je takva praksa postojala u njemačkim pokrajinama još u 16. stoljeću, a zanimljivo je da su prva božićna drvca bila bjelogorična.
Jedinstveni događaj rođenja Boga-Čovjeka kršćanski svijet slavi od davnina, a riječ Božić, kao umanjenica riječi Bog, prvotni je naziv za maloga Isusa, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog − Isus.
Božić se isprva slavio na razne datume, najčešće 6. siječnja, a početkom 4. stoljeća u Rimu je uvedeno svetkovanje 25. prosinca kako bi se potisnuo poganski običaj slavlja rođenja boga Sunca.
Svetkovina se iz Rima proširila u zapadnim, a potom i u istočnim crkvama. Pravoslavni vjernici Božić slave 7. siječnja, po julijanskom kalendaru.