Naš budžet bio je 500 kuna, a prva postoja mjenjačnica. Za 500 kuna, dobili smo 65 eura, tečaj je bio 7,56 kuna za euro, ostatak smo dobili u kunama. Potom smo napravili popis namirnica za kupovinu, a planska kupnja je dobar izbor, ne samo zbog uvođenja eura, nego i zbog inflacije.
Napravili smo test i provjerili možemo li plaćati u eurima, počevši od kave u kafiću.
"Na žalost, ne primamo eure, tek od 1. siječnja", bio je odgovor i potom je naš sugovorni nastavio: "Ali neki već uzimaju. To uzimaju na svoju ruku ilegalno, koliko ja znam." Marko Rajčević, konobar, kaže: „Naši ljudi naviše plaćaju u eurima, stranci najmanje. Kad mi netko ponudi, ja ih šaljem na bankomat ili mi plate karticom. Što se tiče Jadrana, to oni rade na svoju ruku. Koliko sam ja čuo na Jadranu to rade i u mesnici."
Iz kafića smo krenuli na zagrebačku tržnicu Dolac. Tamo euri nisu bili problem. "Napravili smo miks svega – i šljive, i marelice, i breskve, i lubenice", rekla nam je prodavačica na Dolcu. Razgovarali smo s nekoliko njih: "Hoće za 20 eura kupiti? Evo ti za 20 eura… I onda napraviš, ne možeš mušteriju odbit, mi živimo od mušterija…". Doznali smo i da za 50 eura, ostatak vraćaju u kunama jer još nemaju dovoljno eura za vraćati. "Primamo, primamo, moraš primiti ako hoćeš mušteriju zadržati, kak ćeš drukčije“. doznajemo na Dolcu od prodavačica na pitanje primaju li eure.
Na Dolcu smo potrošili 15 eura, a onda smo krenuli do mesnice. "Je li problem ako platim u eurima?", pitali smo.
"Ne, budem vam ja sve promijenila", bio je odgovor. "Znači može, imam 10 eura! Dobro…", potvrdili smo znanje. Doznali smo i da su prodavači čuli da ima puno "falših", da uzimaju zato kovanice i do 50 eura, a više od toga da "ne valjaju". Pokušali smo nakon shoppinga kupiti vodu na kiosku, ali tamo smo dobili odbijenicu.
"Ukupno smo potrošli 25 eura. Ili iz neznanja, ili svjesno – iako je zabranjeno – u Hrvatskoj se već sad može kupovati eurima."
