Lilijana Radobuljac, profesorica hrvatskoga jezika u Tehničkoj školi Nikole Tesle u Vukovaru na Facebook profilu objavila je otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović, premijeru Andreju Plenkoviću, ministru branitelja Tomi Medvedu, ministrici obrazovanja Blaženki Divjak i saborskim zastupnicima.
Status profesorice Radobuljac prenosimo u cijelosti:
"Poštovani!
Za početak, znate li da je Vukovar udaljen od Osijeka 35,48 km,
od Zagreba 293 km, od Rijeke 451 km, od Poreča 539 km, od Splita
699 km, od Dubrovnika 1077 km?
Znate?
Lijepo.
A znate li koliko prijevoznici traže za organizirani prijevoz iz
Vukovara prema određenim destinacijama? Onako, 7 ili 8 kuna po
kilometru.
Nije ovo pismo protiv cijena prijevoznika.
Ovo je pismo samo znatiželjno.
U sklopu projekta 'Posjet učenika osmih razreda Vukovaru' tijekom
školske godine 2016./2017., Vukovar je posjetilo 36 831 učenika i
pratitelja iz 839 hrvatskih osnovnih škola, izvijestili su iz
Javne ustanove 'Memorijalni centar Domovinskoga rata
Vukovar'.
To je vrlo rijedak podatak koji sam našla na internetu.
Ponavljam, skoro 37 000 učenika.
Za sve njih, država je osigurala plaćen prijevoz, smještaj, hranu
i obilazak Vukovara uz stručno vodstvo.
I neka je.
Ovom se Gradu trebaju pokloniti svi.
Pokloniti se njegovoj prošlosti, njegovoj krvi i njegovim
bolima.
U čemu je onda problem?
U Vukovaru, mojom grubom procjenom, ima oko 3 000 učenika, u 6
osnovnih i 4 srednje škole.
3000.
I da se nitko, nikada, nije sjetio i pomislio na tu djecu.
Školsku djecu.
Djecu koja Vukovar žive 365 dana u godini.
Djecu koja promatraju svoje prijatelje iz cijele Hrvatske kako
dolaze, putuju, uče o miru.
Djecu koja hodaju ulicama Vukovara.
A isti su.
U svojim željama, potrebama, frizurama, sendvičima i išaranim
ruksacima.
Potpuno isti.
Je li, ikada, bilo tko od vas pomislio kako bi bilo lijepo i
ljudski da ista ta država osigura djeci Vukovara da upoznaju
svoju domovinu? Da odu do Zagorja, Istre, Dalmacije. Upravo na
onoliko dana na koliko se njihovi prijatelji slijevaju u
Vukovar.
Ima domovina što pružiti Vukovaru.
Ima što dati.
I ljepotu i dobrotu.
Jednom godišnje, ponavljam, jednom godišnje osmislite za ovu
mladost putovanja. Otvorite im prozore, pokažite im da ih država
voli.
Odvedite ih, jednom godišnje, u Osijek u kazalište, u Slavonski
Brod na korzo, u Zagreb na Advent, u Krapinu u muzej. Provedite
ih Putevima glagoljaša, neka i oni, zajedno, dodirnu prst Grgura
Ninskog, pokažite im dubrovačke zidine
Jer, ako sada, nakon ove računice kažete da se to ne može, nikada
mi više - nitko od prošlih, sadašnjih ni budućih vladara -
nemojte govoriti o ljubavi prema Vukovaru.
Djecu morate voljeti.
Jednako.
Ovako su na jednoj strani djeca Vukovara, a na drugoj djeca
Republike Hrvatske", napisala je profesorica Radobuljac.
