“Probudio sam se među prvima i gledao svoje dečke kako spavaju. Bio je to 19. studenog. Neke od njih tri mjeseca prije toga nisam niti poznavao. Iskreno sam se nadao da taj dan nikada neće svanuti, bio sam sasvim svjestan da se, nakon sto dana bespoštedne borbe, linija obrane više ne može držati . Bilo je pitanje sata kada će neprijatelj ući među nebodere i time konačno završiti opsadu naših domova i našeg grada”, govori nam to Predrag Fred Matić, bivši branitelj, logoraš i bivši ministar.
Kaže nam, 18. studeni nema veze s padom Vukovara jer se njegova 3. bojna 204. vukovarske brigade, borila i dan poslije, neki i u rano jutro 20. studenog. “Svaki organizirani otpor prestao je 19. Studenog, a Vukovar je definitivno pao dan poslije”, govori nam Matić.
Rođeni Požežanin, on je početkom rujna 1991. godine uzeo pušku u ruke. Branio je Vukovar, a onda bio zarobljen te je devet mjeseci proveo u zatočeništvu u tri srbijanska koncentracijska logora.
Kaže, u sjećanju mu je ostao poseban trenutak netom prije pada grada. Svake godine navre misao na njega.
"U Vukovaru je tih dana bilo puno dragovoljaca iz cijele Hrvatske koji su ostali do samog pada. Bero i Tonči iz Kraljevice, moji suborci, bili su ranjeni i dok smo zajedno čekali u neizvjesnosti, Tonči me upitao. ‘Što će s nama sada biti?’ Nisam znao odgovor, ali sam mu rekao: ‘Ako ćemo umrijeti, bit ću jako ponosan da to bude s vama’. Takvih emotivnih i teških trenutaka je bilo dosta, ali ovakve trenutke pamtim malo bolje", kazao nam je.
Za svoje junaštvo i zasluge u obrani Domovine odlikovan je s devet najviših državnih odlikovanja i medalja te više pohvala i nagrada. Umirovljeni je brigadir HV-a, koji kaže da 18. studeni "nema veze s padom Vukovara".
On danas problematizira što se upravo 18. Studeni bilježi kao spomendan.
"Obilježavanje 18. studenog nema veze sa mnom i s još nekoliko stotina branitelja, ali poštujem taj datum kao i svi ostali. Treba se zapitati tko je i zbog čega odlučio da se baš taj datum uzima kao spomen dan.", kazao nam je.
Vukovar je ovih dana u središtu pažnje, a onda opet sve po starom, Grad heroj pretvori se u svaki drugi slavonski grad koji mladi napuštaju.
"Žalosti me što je Vukovar već 30 godina 'grad slučaj' i što se o njemu priča samo kada dođe ovo doba godine. Oživit će onog trenutka kada ga se prestane iskorištavati za dnevnopolitičke svrhe i kada prestane biti isključivo spominjan u kontekstu spomen grada i žrtve. Prošlo je toliko godina, a grad je ostao zarobljen u vremenu i prostoru. Tužan sam kad vidim da se mladi iseljavaju i bježe glavom bez obzira”, govori nam Matić.
Kaže, prije rata to je bio predivan gradić za život, pun mladih. “Neće biti ništa bolje dok se ne otvori poneki fakultet ili koja firma koja će privući mlade da se iz većih gradova presele u Vukovar pa da ostanu živjeti. Tek će se onda društvo revitalizirati, grad modernizirati, a percepcija građana o mojem Vukovaru promijeniti. Ali prije svega moramo zatvoriti tu povijesnu ratnu knjigu. Ratne zločince i potragu za nestalima nećemo zanemariti niti prestati tražiti", govori nam.
No ima još I nešto. Problematizira što je upravo današnji dan postao spomendan.
"Obilježavanje 18. studenog nema veze sa mnom i s još nekoliko stotina branitelja, ali poštujem taj datum kao i svi ostali. Treba se zapitati tko je i zbog čega odlučio da se baš taj datum uzima kao spomen dan.", smatra Matić koji je za zbog zasluga u Domovinskom ratu odlikovan je s devet najviših državnih odlikovanja i medalja te više pohvala i nagrada.
Danas kao zastupnik u Europskom parlamentu, šalje slike iz Bruxellesa u kojem također gore svijeće, kako kaže “za moj Vukovar I moju Škabrnju.
