Zelena bolnica na istoku grada. Nekadašnja Vojna bolnica Zagreb.
Odmah nakon otvorenja 1988. godine bolnica je bila dostupna i za
građanstvo. Na sedmom katu se liječio i prvi hrvatski
predsjednik Franjo Tuđman. Projektirana je da
izdrži potrese i do 9 stupnjeva po Richeru. No, neke ni ona ne
može izdržati.
Prosvjed od prije pet dana nije urodio plodom. Dubrava je danas
najveća bolnica u Hrvatskoj samo za covid bolesnike.
Koronavirus u ožujku je stigao u Hrvatsku. Sve je na početku
izgledalo idilično.
Činilo se su i Zagreb i Hrvatska spremni za borbu s virusom. Već
tada odluka je donesena.
"Čitava bolnica će biti respiratorno središte odnosno centar za
tretiranje eventualno pacijenata u slučaju širenja epidemije
Covida-19", najavljivao je tada premijer Andrej
Plenković.
"Dubrava bi mogla biti vrlo brzo spremna. Govorimo o satima
odnosno danima", govorio je tada i ministar zdravstva
Vili Beroš.
No, umjesto cijele, samo je jedan dio bolnice postao Covid. Da
nešto ne štima dalo se naslutiti još tada. Jedna po jedna otkaz
su dale brojne medicinske sestre. Od početka epidemije njih
gotovo 70. Sve su glasnija šuškanja bila i da se bolnica vodi
dualno i da postoje sukobi između ravnateljstva i osobe koju je
ministar postavio kao koordinatora bolničkog liječenja.
"Radimo svi kao jedno tijelo i sve probleme koji se pojave možemo
učinkovito riješiti", izjavio je svojedobno bivši ravnatelj KB
Dubrava Srećko Marušić.
Ljeto je donijelo manji broj oboljelih, bolnica je u jednom
trenutku bila i bez covid pozitivnih pacijenata. Dolaskom jeseni,
stigli su i problemi. Broj hospitaliziranih je rastao iz dana u
dan, a s njim i pritisak na medicinsko osoblje.
"Naravno da pucamo po šavovima. Uvjeti su teški, oprema je
teška", izajvila je krajem listopada medicinska sestra u KB
Dubrava Ivana Suton.
U javnost su počela izlaziti anonimna pisma što liječnika koji
tvrde da bolesnici nemaju adekvatnu skrb, da nema dovoljno ni
hrane ni lijekova, što samih oboljelih koji su takve priče
potvrđivali.
"Razgovarao sam s koordinatorom za bolničko liječenje Covid 19
pozitivnih bolesnika. On mi je rekao, naravno, da se brine o
prehrani bolesnika, ali da je zbog prijema 40 bolesnika , kako
koji dan, moguće da netko na vrijeme ne dobije obrok što mislim
da je nedopustivo", ustvrdio je Beroš.
Nezadovoljstvo je raslo pa su liječnici sada već otvoreno, a ne
kao do tada anonimno, upozoravali na probleme.
"Liječe se u neadekvatnim prostorima bez osnovnih higijenskih
uvjeta, ponegdje bez dnevnog svjetla i ispravnih električnih
instalacija. Liječe se i doniranim, starim respiratorima u
bolnici bez infektologa u punom radnom vremenu", ispričao je
Josip Ćurić pomoćnik ravnatelja za
kvalitetu KB Dubrava.
Da sustav ne funkcionira pokazalo je i nestanak struje zbog kojeg
su se ugasili respiratori te je osoblje ručnom ventilacijom
održavalo pacijente na životu.
"Kolega je nazvao iz intenzivnog centra jedan i rekao da mu se
jednostavno uređaji prebacuju na baterije, a da baterije te sad
nakon nekog vremena prestaju raditi. I onda smo se mi spremili,
ušli unutra. Spojili smo se na neke produžne kabele i dok smo
ušli to je sve bilo gotovo", ispričala je anesteziologinja u KB
Dubrava Zrinka Šafarić Oremuš.
Ostavku je podnio voditelj bolničke službe za kvalitetu. Zbog
svega je postavljen novi predsjednik upravnog vijeća, a ubrzo je
smijenjen i ravnatelj bolnice. U Dubravu su na ispomoć iz drugih
ustanova upućeni liječnici i sestre. Jedan od njih je i pulmolog
Saša Srića.
"Naravno da je situacija takva možemo je nazvati, koliko god tko govori da to nije ratno stanje- definitivno je situacija s obzirom na uznapredovalu i buktujuću pandemiju –definitivno ratno stanje kojeg moramo prihvatiti", kazao je Srića.
S novim kolegama, kaže, lijepo surađuje.
"Da postoji neka napetost značajna, u ovom kratkom vremenu koliko
sam ovdje, nisam osjetio osim što smo svjesni da je dobar dio
medicinskih sestara otišao i da je to dio koji je veliki
problem", ustvrdio je Srića.
No, problem je, čini se, i sabotaža. Jučer je ponovno nestalo
struje, ali ovoga puta utvrđeno je da je netko to namjerno
napravio.
"Ne znam koji bi mogao normalni motiv biti neke osobe da to ide
napraviti. Meni to jednostavno nije jasno", pita se Šafarić
Oremuš.
No, činjenica je da u bolnici problema bilo i prije covida. Mnogi
su se u njoj slikali i rezali vrpce, a danas rade u nikad
težim uvjetima.
"Ono što nas ograničava u skrbi za bolesnike je upravo zaštitna
oprema, teško je raditi u njoj, bude vam vruće, unutra ste
četiri sata, magli vam se maska, ne možete izići na wc –
žedni ste, ali će pacijenti dobiti svu skrb za zadovoljavanje
ljudske potrebe", kazala je Višnja
Kocman, glavna sestra klinike za kirurgiju,
Dok se godinama puštalo da grandiozno zdanje bolnice Dubrava
propada, jedino što tješi je da se nije ulagalo ni u ljude, a
jedino oni još nikad nisu zakazali.
