Ministrica Divjak na problem je upozorila na stručnom skupu održanom s 500 ravnatelja osnovnih škola, ali konkretno rješenje ne nudi ni ona.
Prazna školska torba tri kg. Knjige za današnju nastavu 3.9 kilograma. Pernica i potrebni pribor kilogram i 400 grama. Na leđima učenice 4 razreda osnovne škole ukupno je 7.3 kilograma.
"Teška je dosta, ali se ja nekako snalazim zato što mi je kratak put do doma. Misliš da bi te knjige trebale biti malo lakše? Da", kaže Katja, učenica 4. razreda OŠ Voltino.
Desetogodišnji Vito danas ima nastavu iz tri predmeta pa mu torba ne stvara velike muke. Teži - 4,2 kilograma.
"Kada imamo 6 sati onda je sve teža i teže ju je nositi", priča Vito, učenik 4. razreda OŠ Voltino. U tom slučaju nosio bi torbu težu od 8 kilograma. Za njegovu tjelesnu masu - i previše.
Da im nije lako, slažu se i učitelji. No kažu da knjige nisu jedini krivac. U školskim torbama nađe se sve i svašta.
"Moja najomiljenija pernica, moja najomiljenija knjiga, moja najomiljenija igračka u nižim razredima sve to utječe na težinu. Možemo svi voditi računa o tome i oni koji se bave izdavaštvom i oni koji se bave proizvodnjom torbi", objašnjava Slavica Ostojić, učiteljica u OŠ Voltino.
Na ovaj problem upozorila je i ministrica znanosti i obrazovanja: "Preteške torbe nešto je s čim se roditelji i njihova djeca svakodnevno suočavaju i važno je utjecati na to kako težina torbe ne bi i dalje bila simbol zastarjelog školstva i nedovoljne brige za najmlađe u društvu".
No, rješenja nema. Škole nemaju dovoljno ormarića pa knjige u školi uglavnom ostavljaju najmlađi. Modernizacija i digitalizacija dostupne su tek rijetkima.
"Prvo, prosvjetne vlasti bi trebale poraditi na tom da se program rasterati, a onda učitelji bi mogli inzistirati da ne nose učenici ono što im nije potrebno za nastavu, a izdavači bi tebali poraditi da su im udžbenici nešto lakši", kaže Željko Stipić, predsjednik Školskog sindikata Preporod.
Iako naizgled vesele i lijepe, teške školske torbe opasnost su za zdravlje djece.
