Najveća europska nogometna smotra redovno predstavlja i „poziv na uzbunu“ raznim poznatim izvođačima te (pogotovo) onima koji će ludilo oko EURA pokušati iskoristiti da bi to tek postali. Zadnjih nekoliko prvenstava obilježile su suludo neprimjerene himne, barem ako uzmemo u obzir kulturno-zemljopisni položaj država domaćina.
Tako je himnom Europskog prvenstva u Ukrajini i Poljskoj proglašena reggae pjesma „Endless Summer“ njemačke pop-zvijezde Oceane koja bi, kao i njezin popratni videospot, znatno bolje funkcionirala kao glazbena podloga odmjeravanju snaga južnoameričkih reprezentacija ili, barem, nadolazećem svjetskom prvenstvu u Brazilu.
Time u priličnoj mjeri dolazi do polaganog stvaranja nove tradicije pošto su prije četiri godine službenom pjesmom mnogi proglašavali rijetko viđenu besmislicu „Feel The Rush“ još jednog kvazi-reggae izvođača, karikaturalnog Jamajčanina Shaggyja. Titulom „himne“ EURA na sve se moguće načine pokušala okititi i „Can You Hear Me?“ Enriquea Inglesiasa, u glazbenom smislu tek nešto bliža Austriji i Švicarskoj.
Uz službene i poluslužbene pjesme samih natjecanja, svaki EURO izrodi i čitav niz stvari kojima glazbenici najrazličitijih žanrova bez puno truda pokušavaju osigurati svojih 15 minuta slave. Hrvati su, međutim, bez ikakve dvojbe jedina nogometna nacija čiju je reprezentaciju iz zvučnika bodrila (ili bar trebala bodriti) stvar u kojoj gitaru svira njezin izbornik. Slaven Bilić je s grupom Rawbou 2008. godine snimio „Vatreno ludilo“ koja na kraju ipak nije bila ništa više od nakratko interesantne medijske priče.
Ipak, sve nije tako crno. Europska prvenstva u nogometu kroz povijest su pratile i neke zaista fantastične skladbe među kojima prvenstveno vrijedi spomenuti „Three Lions“, urnebesnu suradnju komičarskog tandema Baddiel&Skinner s pop-skupinom Lightning Seeds. Prije 16 godina nastala je za potrebe prvenstva u Engleskoj, no domaćinima u konačnici nije donijela previše sreće. Naime, u polufinalu su ispali od svojih najvećih nogometnih rivala Nijemaca.
