Petog kolovoza 1995. na kninskoj tvrđavi, nakon 4 godina okupacije, skinuta je srpska zastava, a umjesto nje zavijorila se hrvatska. To je bio posljednji udarac neprijatelju koji je značio veliku pobjedu.
Zastavu su skinula trojica pripadnika legendarnih PUMA koji sada
žive kilometrima daleko jedan od drugoga, a 25 godina kasnije na
istom mjestu u Kninu imat će čast ponovno podići zastavu. Prije
toga s Mateom Klišanin podijelili su
svoja sjećanja.
Fotografije nastale prije dvadeset i pet godina i danas izazivaju
ponos i divljenje. Tog petog kolovoza, kada je oslobođen Knin,
Edvard, Jasmin i Mario, pripadnici legendarne 7. gardijske
brigade PUMA s tvrđave su skinuli srpsku zastavu.
''Bil je dogovor među brigadama i generalom Koradeom i Krstičevićem koja brigada prva uđe, njena zastava ide na stijeg, a druga će se na zidine stavit. Tak da smo bili non stop u rivalstvu tko će prije, tko će bolje, tko će više", rekao je Edvard Baltić, bivši pripadnik 7. gardijske brigade PUMA.
Nije im bilo lako, ni sigurno. Jasmin, koji je imao nepunih 19 godina, prvi se popeo na jarbol.
''Nitko nije znao u tom trenutku da smo mi na vrhu tvrđave. ..zamislite nas..čovjek se vijori kao i zastava ne zna nitko tko je tu je bilo više postrojbi nije samo 7. gardijska brigada ulazila u Knin, 4. gardijska brigada, tu su bile domovinske pukovnije koje su dolazile s više strana. Bila je velika opasnost od neprijateljskog snajpera. Bilo je tih sporadičnih džepova", izjavio je Jasmin Hadžić, bivši pripadnik 7. gardijske brigade PUMA.
''Bija je problem taj šta je taj lanac bija zaključan lokotom, katancom tako da to na 5 metara to nije bilo baš lako ni otkinuti to je bio problem", kazao je Mario Bilać, bivši pripadnik 7. gardijske brigade PUMA.
"Pokojni general Korade je vikao da ne silazim dole, dok jednostavno to ne krene. Kad sam uvidio da neću moć, ja sam se pustio kao ta zastava, stao sam se vijoriti cijelom svojom težinom tada 70 kila sam imao. Sam stao povlačiti i znajući da ću kad to pukne, krene, da ću pasti i sva sreća ja sam živ i zdrav. I na kraju kolega Edvard Baltić i Mario Bilać jedan preko drugoga smo je uspjeli skinut s kninske tvrđave", rekao je Hadžić.
20 metara duga hrvatska zastava nije se odmah na jarbolu zavijorila, jer je lanac bio slomljen, ali ubrzo su je svi vidjeli. Izvjesili su je na zidine tvrđave.
"To je bija naš zadatak, to smo odradili s guštom, s ponosom, jednostavno domoljublje je igralo u nama. Svak je ima nešto svoje. Jasmin je ima poginulog brata, ja sam ima poginulog strica u tom ratu. Svak je nešto u sebi ima nešto zbog čega, a isprid svega toga domovina", izjavio je Mario Bilać, bivši pripadnik 7. gardijske brigade PUMA.
Iako danas žive u različitim dijelovima Hrvatske, od Baranje i Međimurja do Dalmacije, prijatelji su za sva vremena.
Na jubilarnu i najneobičniju obljetnicu Oluje do sada naći će se na istom mjestu s istim zadatkom, kao i prije 25 godina. Sva trojica opet će podignuti zastavu. Edvard će je dizati na jarbol.
"Ma to je čast, ne da se to opisat. Branitelji znaju kak je i fala Bogu kaj imamo tu čast ove godine", kazao je Edvard Baltić.
''To je velika čast, samo kad pogledate sve ovo s druge strane te špekulacije i to omalovažavanje toga svega priko politike malo postaje i gadljivo svima nama i najrađe se ne bi pojavili. Meni je ža šta svi ti naši kolege, šta oni nemaju gore misto di bi tribali imati", izjavio je Mario Bilać.
"Ja sam dizao na dvadesetu obljetnicu, jednostavno , ja to volim
reći, to imaš ili nemaš", rekao je Jasmin Hadžić.
Srce za domovinu još im kuca, opet bi da ih se pita, učinili
isto.
