Da nije bilo ulaska u Europsku uniju, mladi poduzetnik Juraj ne bi mogao udvostručiti proizvodnju vina u svome vinogradu kod Rovinja. Tražio je i dobio 50 tisuća eura bespovratnih sredstava.
"Smatram da treba u životu sve iskoristit, ako se može, i čim sam čuo za te poticaje sam rekao to treba iskoristit. I pomogli su mi da posadim ovaj vinograd koji vidite iza mene, posadili smo oko 4500 loza malvazije i 1500 sadnica terana", kaže nam vinogradar Juraj Mastilović.
I baš je novac koji su poput Juraja dobili mnogi drugi veći i manji poduzetnici bio ono na što se na šestu obljetnicu članstva prvo pohvalio premijer u Bruxellesu - da je država više od 15 milijardi kuna u plusu kada je riječ o uplatama i isplatama iz europskog proračuna.
"Povećava se trgovinska razmjena, grade se brojni projekti, naročito infrastukturni - ceste, željeznice, mostovi, zračne luke, LNG terminal i na taj nam način članstvo u EU donosi velike pluseve", poručuje predsjednik Vlade Andrej Plenković.
Najveća razlika je u broju nezaposlenih
Plusevi se bilježe u svim glavnim pokazateljima, osim broja stanovnika kojih je prije šest godina u Hrvatskoj bilo gotovo 200 tisuća više. Prosječna plaća onih koji su ostali u tom je periodu porasla, s pet i pol tisuća za gotovo tisuću kuna. Rastao je i BDP po glavi stanovnika - 2013. je premašio 10 tisuća eura, sad smo nadomak 12 tisuća.
A možda i najveća razlika je u broju nezaposlenih - njih je pri ulaska u Uniju bilo 316 tisuća, ovog proljeća broj je više nego prepolovljen, doduše najvećim dijelom zbog iseljavanja. Od ulaska u Uniju hrvatski uvoz povećao se za 40% - sa 16 i pol na 23 i pol milijuna eura no izvoz još i više, danas izvozimo robe za 14 milijardi eura - 50 posto više nego prije 6 godina.
No, stručnjaci primjećuju kako je sve spomenuto više rezultat prelijevanja općeg pozitivnog stanja globalne ekonomije posljednjih godina.
"Mi nemamo politike, nama je brodogradnja propala, ali drugu industriju nismo stvorili, nama je Agrokor otišao u strane ruke, a novu veliku kompaniju u hrvatskim rukama nemamo. Nemamo industrijsku politiku što želimo raditi u budućnosti. Možemo reći da Hrvatska nije iskoristila godine članstva da izgradi vlastitu politiku, nego jaše na valovima koji se događaju u Europi i svijetu", kaže profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Ljubo Jurčić.
Hrvatska lani nakon Grčke bila najgora i po stopi zaposlenosti
A i te valove jaše slabije od drugih - jer recimo po kupovnoj moći smo na 63 posto prosjeka Unije, samo Bugari su gori, a čak 28 posto kućnog budžeta odlazi nam na hranu, više nego u ijednoj drugoj članici.
Hrvatska je lani nakon Grčke bila najgora i po stopi zaposlenosti. Porazno je i da smo na dnu Unije i po tome što svaki peti Hrvat baš nikada ne koristi Internet.
Iako su investicije financirane europskim novcem poput Pelješkog mosta dobro došle, one teško mogu utjecati na masovno iseljavanje. U novim članicama poput Slovačke, Mađarske ili Poljske taj problem, kaže Ljubo Jurčić, manje je izražen.
"Nema tajne zašto one imaju punu zaposlenost i manje iseljavanje u odnosu na nas, zato što su uložili u radna mjesta. Lijepo je urediti trgove, muzeje ili parkove, ali to ne stvara radna mjesta i neće ostaviti ljude da ne odu iz Hrvatske. Zato kažem, problem Hrvatske je nepostojanje ekonomske politike s jasnim ciljevima usmjerenim da čovjek bolje živi u Hrvatskoj", jasno će Jurčić.
Ljudi poput Juraja najbolje znaju da do uspjeha mogu jedino uz puno vlastitog truda. Europski novac dobro dođe, ali još nisu dočekali da im država značajnije olakša poslovanje.
