Nekad na svakom koraku, sada tu i tamo koja. Na telefonskim govornicama prije se čekalo u redovima kako bi čuli poznati glas s druge strane slušalice. Dolaskom fiksnih telefona, a onda i mobitela s kojima smo doživjeli komunikacijsku revoluciju, telefonske govornice počele su skupljati prašinu na ulicama gradova i postale tek odlagališta za prožvakane žvake, šaljive naljepnice i grafite.
'Bile su skupe, ali tad su se poštovali dogovori'
"Bile su ekstremno skupe. Koliko si novca imao, toliko si mogao pričati. Zvalo se ljude koji su bili daleko ili za neki prijevoz, a ljudi su ih jednim dijelom izbjegavali jer su 'jele novac'. Rekli bismo dvije-tri riječi i to je to", priča nam Šibenčanka Ksenija koja se prisjeća vremena kada su telefonske govornice bile uobičajena mjesta za telefonske razgovore. "Bilo je to vrijeme kada su se poštovali dogovori. Ako bismo rekli 'nazvat ću te u petak u osam', zaista se nazvalo u petak u osam, a ne kao danas, kad možemo javiti da kasnimo i promijeniti dogovor", dodaje Ksenija.
Sjeća se da je telefonskih govornica u njenom gradu nekad bilo na svakom koraku. Danas, Šibenik ima jednu preostalu govornicu u naselju Crnica, samo nekoliko minuta od njezine kuće. Nalazi se uz nogometno igralište i poštu, a tamo je i dvorana u kojoj je njezina kći trenirala Taekwondo. Redovito je prolazila pored telefonske govornice kad bi išla na trening.
Obilježile djetinjstva
Kćeri su ljetovale na otoku Zlarinu kod bake koja je prkosila novim tehnologijama, nastavlja Ksenija. Čak i kada su se pojavili fiksni telefoni, baka je ostala vjerna govornicama s kojih je svakodnevno zvala u Šibenik i javljala kako su djeca, komunicirala sa sinovima i drugim članovima obitelji.
Na posebne kartice se uplaćivao novac, a onda se kartica umetala u govornicu i skidala novac s obzirom na to koliko je dugo poziv trajao. Novac na karticu nadoplaćivao se na kiosku.
Prije pametnih telefona i društvenih mreža, govornice su Antoniji i njezinim sestrama bile zanimacija na moru. Na Zlarinu su tada postojale četiri govornice, a jedna s koje su zvali ljude i zezali ih, obilježila im je djetinjstvo.
"Uvijek smo visili na njoj. Pozivi su bili skupi pa smo uglavnom birali besplatne brojeve. Dobro se sjećam da smo zvali smo teleoperatere i zezali ljude. Postojale su neke kombinacije brojeva i znakova da se sakrije broj pa da osoba s druge strane ne vidi otkuda se zove", dodala je Antonia.
Tko je odgovoran za postavljanje govornica?
Kako ih sve manje ljudi koristi, i broj javnih telefonskih govornica sve je manji. Za njihovo postavljanje i održavanje odgovoran je Hrvatski Telekom.
"Hrvatski Telekom kao operator univerzalnih usluga ima obvezu postavljanja javnih telefonskih govornica na način kako je to određeno Zakonom o elektroničkim komunikacijama, Pravilnikom o univerzalnim uslugama i odlukom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM). Iako se dio javnih telefonskih govornica smanjuje, HT nastavlja s njihovim održavanjem sukladno trenutno važećem Pravilniku o univerzalnim uslugama, prema kojem je obvezan postaviti i osigurati uporabu javnih telefonskih govornica u prostorima ili blizini mjesta od javnog interesa", objasnili su nam iz Hrvatskog Telekoma.
Prije nešto manje od dvije godine u ulici Riva u Rijeci postavljena je nova moderna telefonska govornica.
Danas samo 1600, a nekada 6000
U Hrvatskoj se trenutno nalazi oko 1600 telefonskih govornica, dok ih je prije desetak godina bilo mnogo više - oko 6000.
Najviše su u uporabi one koje se nalaze na prometnim lokacijama, poput trgova i kolodvora. Koriste se i na drugim mjestima od javnog interesa, kao što su umirovljenički domovi i bolnice.
"Također, tijekom trajanja turističke sezone, bilježi se porast korištenja javnih telefonskih govornica. Uz telefonsku karticu moguće je koristiti odlazni promet, a na svakoj telefonskoj govornici je upisan i njezin pozivni broj, tako da se govornica može koristiti i u dolaznom prometu", pojašnjavaju iz Hrvatskog Telekoma.
Gdje kupiti kartice?
Kartice se mogu kupiti u T-Centrima i prodajnim mjestima poput benzinskih postaja i kioska. Možete birati između apoena od 2,10 eura, 3,98 eura i 4,29 eura.
Kratka povijest
Prva javna telefonska govornica u Hrvatskoj postavljena je 1889. godine u zgradi zagrebačkog željezničkog kolodvora (današnji Zapadni kolodvor). U počecima se radilo o običnom telefonskom uređaju, a početkom 20. stoljeća došli su uređaji s automatskom naplatom. Nakon toga javne telefonske govornice su se postavljale i izvan zatvorenih javnih prostora pa se tako 1931. godine na zagrebačkim ulicama pojavljuju prve zatvorene samostojeće kabine, ističu iz Hrvatskog Telekoma.
Mreža telefonskih govornica proširila se nakon Drugog svjetskoj rata, posebno u gradovima. U 80-im godinama koristili su se žetoni, a od 90-ih magnetske kartice. Danas se kao sredstvo plaćanja koriste kartice s čipom.
POGLEDAJTE VIDEO: Snježana karticom kupovala online i skoro postala žrtvom: 'Ukucam brojeve, zazvoni telefon… smrzla sam se'
