Čini nam se kako gotovo svakodnevno objavljujemo neku novu priču o nekom novom uhljebu u nekoj novoj državnoj tvrtki. A kako i ne bismo kad je tih priča toliko da bismo o njima mogli danima. Jučer smo tako pisali o donačelniku Živogošća koji svoj posao, koji obavlja volonterski (volonter: imenica, onaj koji besplatno obavlja neku službu iz entuzijazma, radi svoga stručnog usavršavanja ili stjecanja radnog staža) dobiva naknadu od 5000 kuna. Simbolično nešto.
Evo kako je to sam donačelnik, Nenad Perić, prokomentirao. 'Prije dva vijeća je izglasano da ću primati naknadu, ali još uvijek nisam dobio ni kune, tako da ne znam o kojem iznosu je riječ. Radno vrijeme nemam, ja to radim volonterski. Nisam u radnom odnosu i ne primam plaću, već imam naknadu koja mi zapravo pokriva troškove za obavljanje poslova za Općinu. Rješenje još uvijek nisam dobio, tako da stvarno ne znam kakav je moj točno ugovor ni kolika je visina naknade’, rekao je.
Iako načelnik kaže da mu Perić 'drži općinu', lokalci kažu da nitko ne zna što on zapravo radi i za što točno dobiva tu 'naknadu'. I tako se rodila priča o novom uhljebu koji živi od vašeg novca.
No, Perić nije ni prvi ni zadnji pa ni najgori žitelj Uhljebistana. U nadi da vam nećemo previše dići tlak, podsjećamo vas na nekoliko sličnih priča.
Direktor koji si je isplatio milijunski bonus
Gospodina Mladena Jozinovića, direktora Piškornica - sanacije d.o.o., Hrvatska neće tako skoro zaboraviti. Ako vam nije poznato ime, poznat će vam biti nadimak - Direktor Koji Si Je Isplatio Vrtoglavi Bonus Na Temelju Odluke Uprave Koju Čini On Sam I Koji U Tome Nije Vidio Ništa Sporno.
Osnivači tvrtke pojma nisu imali, a iz njihovih reakcija mogli smo naslutiti da je Jozinović radio kako je htio. 'Isplatiti milijun kuna bonusa samo zato što si dovezao hrpe otpada, a nisi imao troškove, je nakaradno i moguće samo kod nas. Nelogično je da tvrtka kći zarađuje veći novac od matične. Nadam se da će se sad ovo raščistiti do kraja', kazao je Ivica Perhoč, član Nadzornog odbora matične tvrtke.
Gospodin Jozinović na koncu je odletio iz Piškornice, ali bonus nije morao vratiti. Potom je dobio posao konzultanta u hrvatskoj podružnici američke tvrtke Zero Global Waste, koja je dio velikog poslovnog carstva teksaškog multimilijunaša Jefforyja Blackarda.
02.08.2016., Zagreb - Konferencija za medije Hrvatske udruge za gospodarenje otpadom (HUGO) i Grupacije centara za gospodarenje otpadom pri Hrvatskoj gospodarskoj komori na temu Neodrzivost i rizici novog Nacrta Plana gospodarenja otpadom. Voditelj Grupacije centara za gospodarenje otpadom pri HGK i direktor RCGO Piskornice Mladen Jozinović. Photo: Dalibor Urukalovic/PIXSELL
Dožupan koji je radio ništa za 17.000 kuna
Ovo je priča o Alena Baščevanu, uhljebu koji je priznao da je uhljeb kako bi ukazao na problem uhljebljivanja. Koliko god poučna, Baščevanova priča nije pretjerano specifična, jer u Hrvatskoj ima još dosta takvih. No, ono što jest posebno jest da je ovaj bivši uhljeb istupio i odlučio reći dosta. Doduše, usred predizbornog sučeljavanja, ali svejedno... Četiri godine radio je ništa za plaću od gotovo 17.000 kuna. Njegovu priču prenijet ćemo u cijelosti, kako smo i prvi put o njoj izvijestili, kako ne bismo nešto bitno izostavili.
Pa evo je.
'Dobio sam ponudu da se kandidiram na izborima za dožupana Bjelovarsko-bilogorske županije kao kandidat HSLS-a. Naivno i euforično, pun želje da utječem na stanje u ‘svom dvorištu’, prihvatio sam ponudu i uspio na izborima. Već drugi dan mandata, koji je počeo 2009. i trajao do 2013., “tresnuo sam na dupe”. Ne mogu reći da me sav taj kič i bižuterija nisu zaslijepili – ured od 50-ak kvadrata, tajnica, velika fotelja…
Čak su mi ponudili da promijenim sasvim solidan uredski namještaj, jer da to rade svi dožupani kada preuzmu ured i funkciju. Nisam to prihvatio, a vrhunac dekadencije je bio moj uvid u plaću, kartice i službeno vozilo. Nisam se mogao požaliti na plaću koju sam imao na prethodnom poslu, ali ova je bila skoro trostruko veća.
Uz plaću dožupana išle su dvije kartice, jedna za gorivo, druga za reprezentaciju. Nisam koristio karticu za reprezentaciju, a, koliko znam, ni moj kolega dožupan. Ali ono što je najbitnije – znate li što sam radio za takvu plaću i pripadajuće prinadležnosti? Ništa, ili gotovo ništa. Ono za što me župan delegirao, to su bila paljenja svijeća, polaganja vijenaca ili proslave dana općina kojih kod nas ima k’o Kineza.
Uglavnom, nakon završenog fakulteta i poslijediplomskog studija te rada u struci i mogućnosti mjerljivog učinka, shvatio sam, preko noći, da sam postao ‘uhljeb’.
Kasnije su se u našoj županiji zbog ispunjavanja Zakona o pravima nacionalnih manjina i ispunjavanja manjinskih kvota pojavila još dva dožupana, tako da nas je bilo četvero. Imaš, naime, dožupana iz srpske nacionalne manjine, pa dožupanicu iz češke nacionalne manjine, što sveukupno daje četiri ureda, četiri automobila, šesnaest guma, četiri službene kartice… Mogli smo i belu kartati, toliko nas je bilo župana i dožupana!'
02.10.2015., Bjelovar - Predstavnici izbornog stozera 2. izborne jedinice ORaH-a odrzali su konferenciju za medije s temom povecanja iznosa minimalnih placa u Hrvatskoj. ORaH se zalaze za izjednacavanje minimalne place s iznosom potrosacke kosarice. O placama dostojnih covjeka i nacinu povecanja minimalne place s 2.500 na 3.500 kuna govorili su Alen Bascevan, predsjednik izbornog stozera, i Marina Balen, koordinatorica izbornog stozera za 2. izbornu jedinicu. Photo: Damir Spehar/PIXSELL
Član Uprave koje je u isto vrijeme bio i u HDZ-u i u SDP-u
Malo kompliciranija priča, ali budite strpljivi. U vrijeme Kukuriku koalicije, u upravi tvrtke Apis IT, koja je u zajedničkom vlasništvu države i Grada Zagreba, kao jedan od triju SDP-ovaca sjedio je Lovro Mateš. Kad je otišao, pod prijetnjom tužbe je tražio isplatu stimulativnih naknada od 1,29 milijuna kuna iako je dobio otpremninu od 194.000 kuna. No, nije ni to vrhunac apsurda. Mateš je, naime, dok je sjedio u Upravi Apisa kao SDP-ov kadar, istodobno bio i član HDZ. Zakon, teoretski ne priječi, da netko bude član više od jedne stranke, ali ipak...
Ubrzo se pojavila priča kako je moguće da ga je u HDZ upisao otac bez njegova znanja pa je time ovaj slučaj dobio novu dozu apsurda. Inače, Mateš se po odlasku iz Apisa ispisao iz članstva SDP-a.
Inženjer poljoprivrede kao direktor u Pošti
Donedavni direktor đakovačkog Vodovoda, od 1. veljače zaposlen je u osječkoj ispostavi Hrvatske pošte, na mjestu direktora u Diviziji mreže na koje je primljen bez natječaja. Kako je sam rekao, za to mjesto natječaj nije potreban pa ga je na poziciju imenovala Uprava Hrvatske pošte.
Koren je, inače, diplomirani inženjer poljoprivrede stočarskog usmjerenja koji se nikada u karijeri nije bavio poslovima vezanima uz poštu. Dugogodišnji je član Hrvatske narodne stanke, a potkraj listopada prošle godine izabran je za novog predsjednika đakovačke podružnice HNS-a s kojim je HDZ u koaliciji na nacionalnoj razini. Slučajnost?
Ne, nije slučajnost, a to nam je tada potvrdio i jedan od bivših članova uprave Pošte. 'Hrvatska pošta, nažalost, postala je utočište za zbrinjavanje političara koji su izgubili funkcije i političke položaje', rekao je.
Pomoćnik ravnatelja Agencije kojeg nitko ne doživljava
Gospodin Ante Pezo istupio je u javnost kako bi sam rekao da za plaću od 15.000 kuna u državnoj tvrtki ne radi ništa. Njegov problem je sljedeći - iako sjedi na mjestu pomoćnika ravnatelja Agencije za plaćanje u poljoprivredi tvrdi kako ga novo HDZ-ovo vodstvo Agencije šikanira. U ratu je s HDZ-ovcima i ravnateljicom Agencije Matildom Copić te se svi međusobno optužuju za milijunske malverzacije na teret poreznih obveznika. 'Neće me se tako lako riješiti. Svaki dan dolazim na posao pola sata ranije i odlazim pola sata kasnije. Mislili su da će mi dosaditi i da ću otići, ali neće. Sve ću dobiti na sudu', rekao je Pezo kad je priča izašla u javnost.
A vrlo slikovit bio je i kad je govorio kako mu iz nove vladajuće garniture podmeću.
'Neće me ušutkati lažima, a za ovu ljudsku mižeriju HDZ-ovsku imam poruku. Mogu mi se dobro kur** napušiti', rekao je. Ubrzo je poslao ispravak, ali ne, nije se odlučio za drugačiji odabir riječi nego je samo dodao - 'iako im kur** nikad ne bih dao'.
Simpatično.
16.12.2015., Zagreb - U velikoj dvorani Novinarskog doma odrzana je konferencija na temu Program ruralnog razvoja RH i dodjela sredstava. Ante Pezo. Photo: Sanjin Strukic/PIXSELL
Tvornica uhljeba - TEF
Kad već imamo toliko uhljeba onda bi red bio da imamo i tvornicu istih. Upravo to je TEF.
U usporedbi sa šibenskim TEF-om, tvornice koje su tijekom 90-ih prodavane tajkunima u bescjenje još su i dobar posao. TEF ne radi već 23 godine, no zato i dalje zapošljava stranačke podobnike na menadžerskim mjestima i s nemalim plaćama.
Puna dva desetljeća nakon što je TEF prestao s radom posluje jedan drugi TEF. Dok je stari TEF jednostavno bio kratica od Tvornica elektroda i ferolegura, novi TEF.d.d. nije kratica ni od čega, ali zato imaju i novi slogan: ‘Gdje Krka dodiruje more’. Imaju i svoju web stranicu, na kojoj se detaljno objašnjava što točno rade. Uglavnom, – saniraju teren (već dulje od 20 godina). Još 1997. tvornički su dimnjaci i pogoni sravnjeni sa zemljom, da bi potom gotovo 15 godina trajao postupak razgrađivanja i ekološke sanacije koji je u cijelosti financirao Fond za zaštitu okoliša RH angažiravši jednu specijaliziranu tvrtku za tu namjeru.
Bivši ravnatelji su dobro zbrinuti, a trenutačno je na gradskoj sisi, kao jedini zaposlenik TEF-a d.d., ostao još samo direktor Neven Baus, i to s menadžerskom plaćom. Teško je uopće izračunati koliko je novca poreznih obveznika u dvadesetak godina ulupano u tu gradsku tvrtku za zaposlenike koji apsolutno ništa nisu radili.
