Plenkovića ne smeta što policija hodočasti po novinarskim redakcijama po tužbama HDZ-ovih župana koji privatno tuže novinare za klevetu, što mu ministri voze bez dozvole te što policija u niti jednom od ta dva recentna slučaja ne želi otkriti što se točno dogodilo. Taj je zaključak lako iščitati iz njegovih poruka.
Dvije su mogućnosti zbog čega je tako. Prva bi verzija priče glasila kako premijer u tolikoj mjeri ne kontrolira svoju stranku pa se ne može zamjeriti čak niti županu Žiniću, niti ministrici Žalac. U ovoj verziji priče, dobar i liberalan Plenković želi bolju i drugačiju Hrvatsku, a HDZ mu, eto, ne da.
Zašto nije reagirao?
No, u trenucima kada Plenković niže uvjerljive izborne pobjede na lokalnoj, nacionalnoj, a uskoro i europskoj razini, a desnici oduzima jednog po jednog jakog predstavnika na ovaj ili onaj način, od Milijana Brkića do Kolinde Grabar-Kitarović, ovako se nešto ne čini uvjerljivim. HDZ, ipak, prije bilo kakve ideologije povezuju interese, a njih je lako ostvariti samo kada si na vlasti. Plenković im to jamči.
Mnogo je vjerojatnija druga opcija. Plenković bi, dakle, da želi mogao natjerati župana Žinića i policiju na ispriku novinarki Đurđici Klancir zbog zastrašivanja, a ministru Božinoviću naložiti da istraži tko je policiju poslao te tko bi u sustavu trebao podnijeti ostavku.
Kako to nije napravio, proizveo je sasvim konkretne posljedice. Nakon što je vrh vlasti poslao poruku da je opravdano slati policiju u redakcije, u blizini novinarskih kuća osvanuo je grafit "Smrt novinarima".
O slučaju Žalac ne znamo gotovo ništa
Isto tako, premijer bi mogao i morao od ministra policije zatražiti veću transparentnost u slučaju Žalac, a ona je već morala dati ostavku. Ako to već sama ne shvaća, morao joj je to objasniti premijer. I još uvijek bi to bio jedini ispravan potez. Ministrica je bez važeće vozačke dozvole sudjelovala u nesreći u kojoj je ozlijeđeno dijete, a javnost ne zna ključne informacije.
Koliko brzo je vozila? Koliki je trag kočenja? Koliko je dugo Žalac bez vozačke, odnosno koliko je već puta prekršila zakon vožnjom bez vozačke? Traje li to dan, dva, mjesec, više mjeseci, godinu? Javnost na niti jedno od ovih pitanja ne zna odgovor, ministrica ne pomišlja dati ostavku, a premijera jednostavno nije briga.
Ako Plenković nije u stanju riješiti ovakve slučajeve, gdje bi dobio podršku šire javnosti i vodstva HDZ-a koje bi ga jednostavno moralo poslušati čak i kada to eventualno ne bi željelo, kako očekivati da će provesti neku ozbiljniju reformu protiv koje bi postojali stvarni otpori?
Kako očekivati stvarne reforme?
Može li itko zamisliti premijera Plenkovića kako provodi, naprimjer, reformu javne uprave, spaja i ukida agencije i zavode, izjednačava plaće u različitim agencijama i tako direktno smanjuje povlastice ne samo svog biračkog tijela, nego i članova svoje stranke?
Premijer svakodnevno rušenje demokratskih standarda prati toliko mirno i bez ikakve reakcije da bi zbog prevelike pasivnosti zaslužio kritiku i da je sasvim običan građanin. S obzirom na to da vodi zemlju, to je naprosto skandalozno.
Plenković je pokazao kako nije sklon ući niti u najmanju konfrontaciju koja bi dovela do poboljšanja demokratskih ili drugih standarda naše zemlje, ako to nije u njegovom direktnom interesu. Kako onda očekivati nešto više?
