"Milanović očito pomaže HDZ-u time što gura Plenkovića udesno, a Plenković je u situaciji da mu je očajnički potrebna podrška u borbi protiv desnog krila u HDZ-u." To je politički analitičar Žarko Puhovski rekao u lipnju 2020. godine, u prvoj godini mandata Zorana Milanovića i uoči parlamentarnih izbora na kojima je pobjedu ponovno odnio Plenkovićev HDZ. Je li se išta promijenilo do danas po pitanju navodne Milanovićeve pomoći Plenkoviću i HDZ-u?
On je u ponedjeljak svojim izjavama o Ukrajini i Kosovu, u medijima krajnje reduciranim ("Krim više nikada neće biti Ukrajina."; "Anektirali smo Kosovo, oteto je od Srbije.") još jednom natjerao regiju, Rusiju, Ukrajinu i ponešto Europe da naćuli uši. Privukao je pažnju izjavama koje naprosto ne mogu ne privući pažnju, ali istodobno odvukao bar malo pažnje koju je toga dana u Hrvatskoj vjerojatno više od njega zaslužio premijer Andrej Plenković, koji je novinarima morao odgovarati tko je zagonetni A.P. kojeg su u svojoj bahatoj zaplotnjačkoj prepisci spominjale Gabrijela Žalac i Josipa Rimac te jesu li glasnogovornici Vlade i HDZ-a doista sms-porukama sređivali radna mjesta prijateljima u državnom uhljebilištu, Hrvatskim šumama. Plenković je poslovično autoritativno i retorički glatko odbio sva pitanja od sebe izrekavši novu mantru koju će sada ponavljati do besvijesti: da su sve teme koje mu ne idu u prilog - neteme.
'Ljekoviti Zoran' vida rane Plenkoviću
Nakon toga je, gostujući na televiziji N1, bivša premijerka Jadranka Kosor nazvala Milanovića "ljekovitim Zoranom". Onime koji vida rane Plenkoviću.
"Uvijek u trenucima, kad Plenković i njegova stranka ili Vlada imaju neki problem, u načelu se pojavljuje predsjednik koji govori o nečemu desetom i pokriva to što je za nas, za Hrvatsku, problem. Zbog toga sam davno rekla da se on pojavljuje kao neka vrsta ljekovitog Zorana. Na otvorene političke rane Andreja Plenkovića dolazi Zoran Milanović s izjavama koje su ljekovite i pokriva te rane", kazala je Kosor.
Postoji li neka nehotična ili možda tajno dogovorena sinergija između Milanovića i Plenkovića u kojoj prvi pomaže drugome, iako se pred javnošću bespoštedno glođu? Misli li i danas, kao u lipnju 2020. da Milanović ide na ruku Plenkoviću kad je ovome najteže - upitali smo prof. Puhovskog.
"Mislim da su stvari ipak manje vezane uz teorije zavjere, a više uz realnost. To znači da prvo treba poći od sadržaja stvari koje je Milanović izrekao u proteklih nekoliko dana, a važne su jer predstavljaju inovaciju u njegovoj verbalnoj bujici", kazao je Puhovski.
'Kaptol i Kremlj - dvije točke koje Milanović ne smije dirati'
Potom nam je naveo i analizirao tri primjera.
"Prvo, kad je Milanović bio u Kaštelima, u tvrtki AD Plastik, prvi puta se doveo u situaciju da ga je njegov Ured morao ispraviti, rekavši da nije imao dobru informaciju. (Milanović je izjavio da je spomenutoj tvrtki "u Rusiji oduzeta sva imovina", nap.a.) Time je pokazao granice svoga političkog djelovanja. Te granice su "K und K" - Kaptol i Kremlj. To su dvije točke koje on ne smije dirati. Čim se imalo govorilo o Rusiji, on je odmah reterirao", kazao je Puhovski.
Drugi primjer, kaže, bio je s Peruče gdje se obilježavala obljetnica vojne akcije iz 1993. godine: "Tamo je Milanović prešao na novu razinu "duhovnosti" jer je najedanput primijetio lebdeće duše "Iznad nas lebde duše branitelja i duše naših predaka kojih je ovaj kraj pun", nap.a.). Pokazao je da ne želi biti samo nezakoniti politički sin Franje Tuđmana, nego i nezakoniti duhovni sin Franje Kuharića. A te "lebdeće duše" su jedna pučka verzija vjere, jer oni koji vjeru poznaju znaju da se duše ne naleze u prostorno-vremenskom kontinuumu, nego u transcedenciji."
Treći primjer, koji navodi Puhovski, jest ono što je Milanović izjavio u ponedjeljaku Petrinji o Ukrajini i Kosovu.
"Tamo se odlučio sjekirom baviti međunarodnim odnosima. Ali, da citiram velikog Clausewitza, da biste se tako ponašali, morate imati jaku vojsku. A on to nema. On govori da je Hrvatska mala i slaba, a ponaša se kao da kontrolira pola Europe. Neke stvari koje je izgovorio u Petrinji su točne, ali su nedopustive na način na koji ih je izrekao. I opet, na neki način, podržavajući Rusiju. Time on nateže konop na jednu stranu i osigurava Plenkoviću relativno dobru poziciju na drugoj strani. Plenković tada može reći: 'Gledajte, ovaj čovjek je radikal i onemogućava mi da se bavim svojim poslom, jer za razliku od njega imam svakodnevni posao'. Milanović doista nema nikakav drugi posao osim da javno pripovijeda", smatra Puhovski.
'Milanović je Plenkovića pretekao s desna'
Ono što se promijenilo u ove tri godine, napominje Puhovski, jest da Milanović sada gura Plenkovića ulijevo, a ne udesno.
"On je Plenkovića pretekao s desna i zauzeo desnije pozicije od njega. A SDP-ovom biračkom tijelu odgovara sve što je napad na HDZ. Oni su pripravni otići i udesno, jer imaju staljinistički refleks da budu, recimo to tako, sljedba koja hoda ili, bolje reći, puzi za vođom. S druge strane im politički odgovara slabljenje HDZ-a, iako svi pokazatelji govore da Milanović zapravo jača HDZ koji nikada nije bio toliko superioran spram druge ili treće stranke po snazi", ističe.
No, događa se još nešto - da raste postotak onih u HDZ-u koji podržavaju Milanovića. Njih je oko jednu petinu.
"Indikativno je da, s obzirom da on stalno napada njihovu stranku, petina članstva HDZ-a je pripravna izraziti mu suglasnost ili podršku. Došlo je do potpune svjetonazorske zbrke u javnom prostoru koja je dovela do toga da je Plenković objektivno na centralno-liberalnim svjetonazorskim pozicijama, da je Milanović otišao na desno-suverenističku poziciju gdje se oko njega okuplja značajan dio desnice, dok se Milanovićeva sljedba potpuno pogubila. SDP doista ne zna što bi radio s njim, a desnica, iako ga podržava, nevoljko to javno govori jer im je ipak godinama bio neprijatelj. Sve to je dovelo do svjetonazorske i više se ne zna tko je lijevo, a tko desno", kaže Puhovski.
'Ima šansu ako Kolinda opet bude kandidatkinja'
Na pitanje što Milanović može s tim novostečenim političkim kapitalom kada mu istekne mandat - hoće li ići po još jedan ili ga zanima nešto drugo, Puhovski kaže da on "zapravo visi na izborima".
"Može računati samo na one koje je zapravo prevario, a to su ljevica i centar. Kad dođe stani-pani, vjerujem da će desnica ipak stati uz nekog s te strane, ako bude iole jak kandidat. Milanović bi imao šansu bude li Kolinda Grabar Kitarović opet kandidatkinja, jer ona nije dovoljno desno profilirana. A HDZ će biti primoran na jednu od dvije opcije: ili da uzme nekog dosta desnije orijentiranog kandidata ili kandidatkinju ili da prihvati političku tučnjavu s Milanovićem oko desnog centra. Ljevica je već, zahvaljujući visokom stupnju političke inteligencije gospodina Grbina, bez ikakvog razloga prerano podržala Milanovića kao kandidata, tako da imamo situaciju da su oni važniji izbori, parlamentarni, u šansama na strani HDZ-a, a predsjednički na strani Milanovića, ako ne bude jakog desnog kandidata kojeg podržava HDZ", ističe.
Drugim riječima - status quo.
"To ima smisla jer, kako se voli reći, ljudi ne vole da sva jaja budu u istoj košari. Samo što nema smisla to nesuvislo Milanovićevo ponašanje. Imate osjećaj da i on sam, kad započne rečenicu, ne zna kako će ona završiti. Najprije kaže neke smislene stvari u kritici Vlade, a onda počne o svjetskim temama koje su kao iz prsta isisane. I sve to onda više sliči kavanskom pripovijedanju", kaže Puhovski koji smatra da Milanović na taj način medijski pomaže Vladi, više nego HDZ-u.
"Trenutno nije HDZ toliko u skandalima. Indirektno jest, ali Vlada je ta koja je u skandalima. A Milanović zaprema toliki dio javnog prostora da se ti skandali onda gube. S druge strane, on i otežava situaciju Vladi jer je kristalizacijska točka oko koje se okupljaju svi koji su protiv Vlade - od Mosta nadalje. Da njega nije bilo, vjerojatno ne bi bilo i tog jedinog Plenkovićevog političkog neuspjeha u prošloj godini - nemogućnosti da dođe do dvotrećinske većine u odluci za vojnu pomoć Ukrajini", dodaje.
Milanović od netema stvara temu, počev od sebe
Plenkovićevski rečeno, Milanović od netema stvara teme.
"On je sebe uspostavio kao temu. Vidite da kad govori novinarima i kad završi s odgovorima na pitanja, pita ih: "Ima li još nešto?" U smislu - ne bih išao doma, ja bih još malo pričao. I to svaki put napravi. A to što kaže već su drugi rekli prije njega i bolje od njega, ali ne tako nasilno. On je uveo jednu višu razinu nasilnosti u komunikaciju - teške, tvrde, frajerske riječi, šatrovačke riječi, uz malo engleskoga i filmskih citata. On time proizvodi šum u javnom prostoru koji onda otežava ostale sudionike komunikacije u tom prostoru. On ne može smisleno kritizirati ministra obrane, za što postoji puno argumenata, a da pritom ne spomene da je ovaj bio loš učenik. Ili izraziti nezadovoljstvo Jutarnjim listom, a da ne spomene da je vlasnica tih novina navodno išla na produžnu nastavu. Ili si dopušta da novinara N1 prostački napada, jer mu se ne sviđa njegovo pitanje. Veoma je interesnatno da pritom Hrvatsko novinarsko društvo ne reagira ni približno onako kako reagira kada su u pitanju odnosi nižerangiranih HDZ-ovaca prema lokalnim novinarima. Događa se da i Plenković tako reagira prema novinarima, ali njemu to svaki puta prigovore, a Milanoviću ne", ustvrdio je Puhovski.
Kako se bude bližila superizborna 2024. godina s europskim, parlamentarnim i predsjedničkim izborima, mađusobnog javnog "šamaranja" Milanovića i Plenkovića vjerojatno će biti još više, a na tragu opaske o Milanovićevoj "ljekovitosti" za Plenkovićeve rane i teze da on svojim istupima (pri)pomaže Plenkoviću i Vladi, valjat će obratiti pozornost i na te podudarnosti.
