Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović i u objavi svoje kandidature za predstojeće predsjedničke izbore ponovila je kako bi prosječna plaća u Hrvatskoj mogla biti 7500 kuna te zaključila kako "plaće mogu i moraju rasti". S time se slažu i građani i stručnjaci, ali je pitanje pod kojim uvjetima je to moguće i jesmo li na to spremni. Građani ne vjeruju da će to dočekati, a neki smatraju da bi se moglo puno postići i slušanjem poduzetnika.
"Naša traženja su da se smanji bolovanje na teret poslodavaca sa 42 dana na 15-ak dana, da se stanka ili pauza u okviru radnog vremena ne vodi kao fond radnih sati i ponajprije bih naglasio da se poveća porezni obuhvat, da se smanji siva ekonomija koja je oko 25 posto", pobrojio je Ivan Bračić, predsjednik Udruge malih i srednjih poduzetnika pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca.
U tri sektora željene plaće
Od oko milijun i pol zaposlenih Hrvata, njih 280.000 ih radi u javnom sektoru, dok je ostatak zaposlen u privatnom sektoru, s 20 posto manjom plaćom od državnih službenika, što je oko 5500 kuna. Ni prosvjetari, ni medicinari koji se prosvjedima i najavama štrajkova pokušavaju izboriti za veće plaće, nemaju plaću od 1000 eura. To imaju samo zaposlenici tvrtki za rudarstvo i vađenje, komunikacijske djelatnosti te opskrbu plinom i strujom, doznaje RTL.
Zasad nije realno
No, razlike u plaćama i nisu tako velike, kolika je razlika u neoporezovanom bogatstvu. Ekonomisti smatraju kako u sadašnjim uvjetima plaća od 7500 kuna nije realna, no bila bi kad bi se dosta toga promijenilo.
"Moramo promijeniti društvo u kojem razina pravednosti mora biti povećana, u kojem razina inkluzivnosti mora biti povećana, društvo, kako se navodi u nekoj literaturi, u kojem moramo imati milijun pobuna, da svatko osjeti boljitak i da osjeti da ono što radi ima smisla i za njegov osobni boljitak, i za društvo u cjelini", kaže profesor političke ekonomije na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu Luka Brkić.