Porezna uprava objavila je popis dužnika i time izazvala opravdano ogorčenje. Građani se s pravom mogu upitati čemu je uopće služila država u vrijeme HDZ-ove vlasti. Za poboljšavanje bilance stranih banaka kod kojih se zaduživala ili samo bogaćenju svojih miljenika? Ili oboje?
Ignorirati dug od 52 milijarde kuna je nemoguće, osim ako niste član HDZ-a jer su oni pokazali kako se to uspješno radi. To je samo nešto manje od polovice državnog proračuna. Za biti toliko ciničan da režeš rashode za vodu s okusom dok sjediš pored bazena s okusom 52 milijarde kuna, valjda također moraš imati člansku iskaznicu naše državotvorne stranke.
Oduran je Linićev poziv na drukanje u zamjenu za novac za one koji ne izdaju račune, a šteta koju ova Vlada nanosi građanima ili se tek sprema nanijeti je, sigurno će dosegnuti impozantan obujam. No, šteta koju su Ivo Sanader i Jadranka Kosor napravili samo ovim jednim propustom nije za pribijanje na stup srama, nego na ukršteno drvo.
Je li pobuna neplaćanjem izlaz?
Prvi je razlog što će dobar komad i ostati nenaplaćen, a drugi je da se na servisiranje potreba koje su mogle biti plaćane s te 52 milijarde država zadužila s kamatama. Treći neka bude neravnopravnost građana pred poreznim sustavom, pogotovo onih koji su blokirani zbog puno sitnijih dugova od onih koje je nagomilao HDZ-ov bivši ministar Pavao Miljavac.
Kada se država ponaša bezobrazno prema građanima koji nisu uvezani s njenom politikom, jasno je da se među njima nađu i oni koji će radije učiniti sve da utaje porez ili izbjegnu njegovo plaćanje na koji god način umiju. I to iz principa. Daješ mi očajnu javnu uslugu? E, pa upoznaj svog nezadovoljnog korisnika. Mnogo je i onih koji porez nisu mogli platiti jer su i sami žrtve neplaćanja koje je godinama tolerirala ista ta vlast, ali i onih koji su jednostavno propali i nemaju čime platiti porez.
No, najtužnije od svega je što takvi obično budu uhvaćeni vrlo brzo, dok izbjegavanje obveza uspijeva nešto spretnijima.
Koliko je iz naše države pobjeglo love?
Zanimljivo je da je još jedna porezna priča ovih dana proparala svijetom.
Mreža za poreznu pravdu je objavila da je u podacima Međunarodnog monetarnog fonda, Banke za međunarodne nagodbe i analize privatnog sektora iskopala nevjerojatnu brojku. Kapital se ne topi, on nestaje u poreznim oazama gdje je, procjenjuju, skriveno do 31 bilijun dolara (31.000.000.000.000,00 $). Zahvaljujući nepodnošljivoj lakoći i neupitnoj slobodi kretanja kapitala, gomila novca sve jadnijeg i gladnijeg svijeta zaglavljuje u poreznim oazama.
To je trećina svih sredstava svijeta. Samo pojedinci u poreznim oazama drže 11,5 bilijuna dolara, čime su izbjegli plaćanje oko 250 milijardi dolara poreza. To je dovoljno, kažu, da se riješi problem eura ili zaduženost Afrike, dovoljno je čak i za preobražaj energetskih pogona u zelene koji bi zaustavili klimatske promjene.
Pristojan komad otpada i na novac koji su pospremili građani država u tranziciji ili razvoju jer dolazi od korupcije ili kriminala.
Uzrokovanje siromaštva
Ovo je ekipa sastavljena od raznih odvjetnika, poreznih stručnjaka, ekonomista, računovođa, pisaca i drugih profesionalaca koji koriste svoje kreativne umove da bi promicali progresivne stope poreza, održive financije koje služe razvoju, korporativnu odgovornost, kulturu porezne odgovornosti, međunarodnu suradnju u pitanjima korupcije, kriminala i ubiranja poreza, ali i – suzbijanje postojanja poreznih oaza u svijetu. One, argumentiraju, "uzrokuju siromaštvo".
No, ako država nije u stanju naplatiti porez kad su joj podaci ispred nosa, što se uopće može očekivati od njezine spretnosti da uhvati one koji su svoj novac prebacili u porezne oaze?
Kako su naši državni dužnosnici odavno pokazali da ne namjeravaju zamarati svoje glavice nekim bjelosvjetskim problemima za čije smo rješavanje premali ili preglupi, ili nam je samo rečeno da šutimo pa nismo ni pitali zašto, od Vesne Pusić teško možemo očekivati da će prići, recimo, švicarskom ministru vanjskih poslova i reći mu da nije u redu što mu država skriva takav novac.
Na to možemo zaboraviti. Nadalje, možemo apsolutno zaboraviti na to da će bilo koji državni organ biti u stanju otkriti, a onda i biti voljan učiniti nešto po pitanju otjecanja novca u porezne oaze.
Čemu porez zapravo služi?
Ali, ponukani velikom halabukom oko objave liste poreznih dužnika, možemo zahvaliti prethodnoj vlasti podsjećanjem na to što je zapravo porez i čemu on služi.
Tax Justice Network navodi da je "porez najvažniji, najkorisniji i najodrživiji izvor financija za razvoj", pogonsko gorivo socijalnog ugovora koji potiče transparentnost vlasti temelj dobre vlade, ali i "ključ bogatstva i siromaštva nacije".
HDZ-u je očigledno taj ključ bilo previše zabavno držati u svom džepu. Tko bi ih krivio?
