Svakako ne i jedina, a kakva nas buducnost ceka u situaciji kada je, prema prvim prognozama, samo prosle godine rodeno najmanje djece u povijesti Hrvatske (ispod 39 tisuca), nije tesko predvidjeti.
Iako demografi upozoravaju, a vlasti ih slabo slusaju, vijesti o sve vecoj populacijskoj pustosi nuzna su i neizbjezna tema, pogotovo kada je u pitanju obrazovni sustav.
A podaci Drzavnog zavoda za statistiku tu su nemilosrdni: u posljednjih deset skolskih godina Hrvatska je u osnovnim skolama (cije je pohadanje obavezno) izgubila gotovo 70 tisuca ucenika! Iz osnovnoskolskog sustava je od 2004./2005. skolske godine, kada smo imali 391.112 ucenika, do 2014./2015. godine, kada ih imamo 321.512, izbrisan tako grad velicine Zadra.
Svaka vlast je ista – bas je briga
Svoja je vrata u istom razdoblju zatvorilo pedesetak podrucnih skola, no zanimljivo, porastao je broj samostalnih, maticnih skola, i to s 837 na 852. Nestalo je i gotovo sest stotina razrednih odjela, s 18.313 na 17.740.
Ta je kretanja pratio, s druge strane, svojevrsni fenomen – unatoc padu broja ucenika, nije (nominalno) doslo do pada broja ucitelja: prije deset godina u osnovnim skolama imali smo 28.836 ucitelja i strucnih suradnika, a ove skolske godine njih 31.747.
Ali, ako pogledamo broj onih s punim radnim vremenom, stanje je jasnije: 2004./2005. skolske godine na punom je radnom vremenu bilo 24.087 ucitelja i strucnih suradnika, a deset godina kasnije njih 24.038.
To samo pokazuje da se obrazovni sustav cuvao vecih potresa, odnosno ni za jednu vlast nije bilo popularno rjesenje otpustati ucitelje, nego radije prenapregnuti sustav i prosvjetne radnike nekako prerasporedivati na poslove, pa taman i s nepunom satnicom.
O tome svjedoci i podatak DZS-a da je prije deset godina na jednog osnovnoskolskog ucitelja dolazilo 13 daka, a ove skolske godine njih deset. Jasno da ce i ovo, nekad uvazeno i cijenjeno zanimanje, u buducnosti biti rezervirano za sve manje djelatnika.
Osobito jer su prognoze buducih kretanja jos crnje, primjerice, prof. dr. Ivo Nejasmic, demograf i geograf sa zagrebackoga Uciteljskog fakulteta, iznio je projekcije prema kojima ce se u Hrvatskoj od 2001. do 2031. godine broj djece u dobi od pet do 14 godina, dakle otprilike osnovnoskolskog uzrasta, smanjiti za 200 tisuca.
Prema projekcijama demografa prof. dr. Andelka Akrapa sa zagrebackoga Ekonomskog fakulteta, Hrvatska ce 2050. godine imati tek 3,5 milijuna stanovnika, od kojih ce trecina biti starija od 65 godina.
"Projekcije nisu obuhvatile iseljavanje, sto znaci da ce demografska katastrofa biti jos veca. Hrvatska je teski demografski bolesnik! Jasno da se rezultati ne mogu postici na kratki rok, medutim svaka vlast se postavlja na nacin 'bas me briga, to su dugorocni problemi'", upozorava profesor Akrap, koji godinama zaziva donosenje ozbiljne strategije, prije svega gospodarske, koja bi ukljucila i ovu problematiku i koja se ne bi mijenjala s dolaskom svake nove vlasti.
Opce urusavanje
Uz razvoj gospodarstva, on se osobito zauzima za ozivljavanje geografski upustosenih podrucja, decentralizaciju prostora, poticaje mladim obiteljima, stimuliranje povratka iz dijaspore.
Sve manji prirodni prirast, sve manje djece u skolama, kaze, imat ce silne posljedice "naspram kojih se ovi problemi danas cine beznacajnima".
"Sve manje ljudi zaposljavat ce se u jaslicama, vrticima, skolama i sveucilistima. To se sve urusava. Poslodavci ce dobivati sve nekvalitetniju radnu snagu, a kada dodemo u situaciju da imamo vise umirovljenika nego radnika, mozemo, u najboljem slucaju, racunati da ce mirovine pasti na socijalni minimum", upozorava prof. dr. Akrap koji tracak optimizma vidi tek u ozbiljnoj, dugorocnoj strategiji.
"Bolje krenuti ikad nego nikad. Jednom se mora poceti intenzivnije rjesavati ovaj problem. Nema drzave u svijetu koja ima gospodarski rast a istovremeno biljezi smanjenje broja stanovnika", zakljucio je prof. dr. Akrap u Slobodnoj Dalmaciji.
