Jesenski poljoprivredni radovi su u punom jeku. Vadi se šećerna repa i bere se kukuruz. I dok repa ostaje u Hrvatskoj, od polja do stola, kukuruz uglavnom ide u izvoz i zbog toga Hrvatska ne ostvaruje dodatnu vrijednost i profit koji bi mogla.
Vrijeme je idealno za vađenje repe, iako je baš vrijeme tijekom godine i uzrokovalo da prinos repe bude manji. No kvaliteta je neupitna.
Sva će ova repa ostati u Hrvatskoj. Naše će je šećerane preraditi, ostvariti profit i šećer staviti na police hrvatskih kuhinja. Kilogram se otkupljuje po 24 lipe, no unatoč tomu, kao i izdašnim poticajima za repu, još je malen broj poljoprivrednika koji se bavi uzgojem ove kulture.
"Ona je dosta zahtjevna kultura traži kvalitetnija i bolja tla, visoka ulaganja i dosta je riskantna", kaže poljoprivrednik Mato Brlošić.
Od jedne ovakve repe dobije se oko 100, 150 grama šećera. A to je pak oko 100, 150 vrećica šećera koje ćete dobiti uz kavu u vašem kafiću. I ona je već sada slatka.
Cijena otkupa mala
Kombajni vrše kukuruz koji je u Hrvatskoj zasijan na najviše površina, oko 240.000 hektara. No, to je čak za 100.000 hektara manje nego proteklih godina. Razlog? Cijena otkupa je mala. 85 lipa po kilogramu, a dodatne vrijednosti nema jer kukuruz se ne prerađuje u Hrvatskoj.
"Više od 50% se izvozi, dobrim dijelom u Italiju. Dakle tamo se zapošljavaju njihovi prerađivački kapaciteti, vjerojatno i naši ljudi idu tamo raditi, prerađuju naš kukuruz, pšenicu i za to primaju plaću a mogli bi tu", ističe Brlošić.
Mlinovi utihnuli
A zašto kukuruza ima viška? Poljoprivrednici kažu - zato što ga nema tko pojesti. Stočarstvo u Hrvatskoj nedovoljno je razvijeno i najveći smo uvoznik svinjskoga mesa u Europskoj uniji.
"Mi nemamo stočni fond koji bi mogao potrošiti taj kontigent proizvodnje. Mi imamo danas simbolične količine rasplodnih krmača. Gotovo blizu 100.000, 99.000. Imamo negdje oko 156.000 krava, 450.000 goveda", nabraja Ernest Nad iz Hrvatske gospodarske komore.
Pa kako naše svinje nema dovoljno, tako su i mlinovi utihnuli.
