Već letimičnim pregledom hrane na policama trgovina lako možemo zaključiti kako Hrvati ne uzgajaju baš ništa, pa ni ono što bi kod nas trebalo rasti, posebno u slavonskoj žitnici.
Mesnice su krcate robom iz uvoza, a u isto vrijeme slavonski su svinjci i kokošinjci prazni.
Kako Slavonci komentiraju činjenicu da kupujemo hranu strane proizvodnje?
"Mislim da uvozimo sve i svašta, a da za to stvarno nema potrebe, ali danas je nažalost, sve pitanje cijene. Ljudi kupuju ono što je jeftino, nema se novaca, pogotovo kod nas ovdje u Slavoniji i Baranji. Mislim da se previše uvozi i naši bi trebali malo više nastojati da guraju našu privredu, ali nekako kao da nema volje. Ne znamo, ustvari, što je hrvatsko. Nažalost, smatram da mi kao poljoprivredna zemlja trebali biti perjanica Europe u proizvodnji kvalitetne i zdrave hrane", kažu Slavonci.
Uvozni proizvodi jeftiniji od domaćih
Iako su ti proizvodi nešto jeftiniji od ono malo domaćih, građani i za to jedva izdvajaju novac.
"Samo možemo gledati jer nemate za što kupiti. Neki dan je recimo, mljeveno meso 25, a sad je 30 kuna, pet kuna razlike. Jako je teško. Ne znam. Ići ćemo u pučku kuhinju".
Slavonija kao središte prehrambene industrije
Malu nadu da se nešto ipak može promijeniti pružaju mjere Programa ruralnog razvoja. Čak 2,5 milijarde kuna na raspolaganju je narednih sedam godina.
Stoga treba povući spomenuta sredstva kroz kvalitetne programe, kako bi se napokon proizvodila domaća i zdrava hrana, a Slavonija postala ono što zaslužuje, središte prehrambene industrije.
