Naša sugovornica je udomila dijete koje će, nada se, jednog dana i posvojiti. Nije željela otkriti identitet jer se u Hrvatskoj, kaže, udomljenu djecu još uvijek naziva domašima te stigmatizira kao problematične. "Pored svih teških iskustava koje je dijete prošlo prije dolaska u našu obitelj i trauma koje je prošlo ne želim mu stvarno priuštiti još jedno teško iskustvo", kazala je za RTL.
Dijete koje je udomila ne može posvojiti jer uopće nije određeno koliko bi sud trebao čekati da biološki roditelji dovedu svoj život u red. "Pravosudni postupak riješava to u principu u interesu roditelja. Zbog toga su postupci dugi", objašnjava.
Sam postupak od odluke do trenutka udomljenja, kaže, nije dug i težak kako se kod nas percipira. To potvrđuju i u splitskom Centru za socijalnu skrb. "Unutar nekih šest mjeseci uglavnom obavim sve što treba da bi u konačnici i mi kao stručni djelatnici, a i oni kao budući potencijalni udomitelji donijeli odluku jesu li oni zaista za to ili ne", kazao je Vedrana Radić Brajnov iz Tima za odgojiteljstvo Centra za socijalnu skrb Split
Ipak sve se, još uvijek, kreće presporo, kaže nam Veronika Perić, ravnateljica doma Maestral te priznaje kako se dom ne može mjeriti s udomiteljskom obitelji. "Trenutno je u postupku dvoje djece za udomljavanje, kroz 2018. godinu udomljeno je troje djece i mislim da bi moglo biti puno više i da bi trebalo ići malo brže", kazala je Perić.
Zašto bi trebalo ići brže najbolje ilustrira priča o udomljenoj djevojčici koja udomiteljima, iako u dobi od dvije godine, dugo vremena nije ni jednom zaplakala. "Zamislite jednu bebu koja plače i plače mjesecima, a dobije pažnju možda nekoliko puta na dan... Nakon nekog vremena i prestane plakati. Eto to je najtužnija stvarnost djece iz raznih ustanova", kazala je naša sugovornica s početka priče.
Ako želite udomiti dijete ili ga posvojiti trebate se javiti u Centar za socijalnu skrb ili u jednu od specijaliziranih udruga. Pružili bi tako priliku jednom malom čovjeku, da se uz vas smije, ali i da, ako želi, plače.
