Projekt kojeg su financirale Svjetska banka i Švedska međunarodna agencija za razvoj (SIDA) trebao je poslužiti Vladi kao stručna podloga za pokretanje reforme državne uprave, a prema dijagnozi stručnjaka koji su izradili studiju, samo bi Ministarstvo gospodarstva godišnje moglo uštedjeti 4,8 milijuna kuna.
Naime, u Ministarstvu gospodarstva na malo više od tri zaposlenika dolazi jedan šef, a samo smanjivanjem broja ustrojstvenih jedinica i brojem rukovoditelja u tom bi se Ministarstvu godišnje moglo uštedjeti 1,5 milijun kuna, odnosno 30.000 kuna po jednom šefu. Rezove bi donijela i bolja informatička infrastruktura jer bi se porastom učinkovitosti djelatnika od 10 posto smanjio broj planiranih djelatnika za 33 i ostvarila ušteda od dodatnih 3,3 milijuna kuna godišnje, piše Poslovni dnevnik.
Iako je projekt dovršen prošle godine i uručen bivšem premijeru Ivi Sanaderu i tadašnjoj potpredsjednici Vlade Jadranki Kosor, još nije poznato hoće li se primijeniti preporuke te rješenja za poboljšanje sustava različitih ministarstava i tijela državne uprave. U Vladi objašnjavaju kako rade na nekoliko različitih projekata, dok u Institutu napominju da je studija nakon izrade postala Vladin dokument pa ne mogu o njoj govoriti.
"Materijal koji su višegodišnjim analizama prikupili stručnjaci Instituta može poslužiti kao argument da Vlada posegne za određenim mjerama. Razvoj sustava za stimuliranje kvalitetnog i stručnoga kadra uz provedbu predloženih reformi omogućio bi povećanje plaća visokokvalificiranim stručnjacima koji nedostaju u državnoj upravi i njihovo zadržavanje te u konačnici bolju javnu upravu uz manje troškove. Upravo zbog spoznaje da je riječ o osjetljivom političkom pitanju koje se odgađa duže vrijeme, rješenja koja se u studiji predlažu razmjerno su nježna i tim više je neobično da još stoji u ladici ministra uprave Davorina Mlakara", kazao je sugovornik Poslovnog dnevnika koji je želio ostati anoniman.
Izmišljali odjele i bildali plaće prekovremenima
Autori analize Vladi su preporučili da Ministarstva ipak ustroje kao manje organizacije s visokostručnim djelatnicima, a da se dio izvršnih i rutinskih poslova koji sad obavljaju zaposlenici ministarstava izdvoji u upravne organizacije ili agencije izvan sustava državne uprave. Dio rutinskih poslova treba povjeriti i tijelima lokalne uprave, osim pomoćnih i tehničkih poslova poput čišćenja i vozača i poslove računovodstva treba prepustiti tržištu.
Autori posebno upozoravaju da treba eliminirati osnivanje novih organizacijskih jedinica s malim brojem zaposlenika, što se prakticira zbog otvaranja novih radnih mjesta ili povećanja plaća. Naime, analizom je utvrđeno da su umjesto klasičnog sustava nagrađivanja, ministri često pribjegavali 'izmišljanjem' novih odjela ili uprava na čije čelo su postavljali kadrove koji su to 'zaslužili'.
Loša praksa je i 'bildanje' plaća prekovremenim satima, pa je tako u samo jednoj godini djelatnicima Ministarstva gospodarstva za prekovremene sate isplaćeno 1,3 milijuna kuna. U Upravi za zatvorski sustav pak u 2006. godini napravljeno je ukupno 345.000 prekovremenih za koje je isplaćeno 15 milijuna kuna. Najveći broj prekovremenih također je u funkciji nagrađivanja zbog općenito niskih plaća u sustavu, pa nema ni motivacije pri zapošljavanju zbog čega vlada nedostatak visokoobrazovanih i stručnih kadrova. Poslovi se udvostručuju, odnosno iste, najčešće rutinske zadatke obavlja previše djelatnika, što je postalo još izraženije zbog informatizacije sustava.
