Nitko ne može dobro živjeti s 3.000 kuna plaće, upozorila je predjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović na konferenciji Večernjeg lista 'Hrvatska kakvu trebamo – dvije godine poslije' i poručila da bi prosječna neto plaća u Hrvatskoj trebala iznositi 7.500 kuna.
- Predsjednica 'oplela' po Vladi: 'Misli li itko da se može živjeti s 3.000 kuna? Prosječna plaća treba biti 7.500 kuna'
- Plenković: 'Vlada ne može dekretom odrediti iznos minimalne plaće od 7.500 kuna'
Premijer Andrej Plenković upozorio je da se ne može dekretom odrediti minimalnu plaću od 1.000 eura i dometnuo: "Što ćemo onda? Onda će svi poslodavci koji bi to trebali platiti odjednom ili prestati poslovati, ili početi davati otkaze''.
Da bi plaća u Hrvatskoj trebala biti oko 1.000 eura, predsjednica je, valja podsjetiti poručivala i ranije, ali i njezina i reakcija premijera na njezinu poruku o tome da plaće trebaju biti veće, što je gotovo nemoguće osporiti, površan su pogled na problem koji Hrvatska ima i na čijem rješavanju sustavno ne radi.
Vijesti.hr su već detaljno analizirale uzroke stanja u kojem se nalazi hrvatska ekonomija, a zbog kojega nije izgledano da ćemo rast plaća - za razliku od onoga koji su od ulaska u članstvo ostvarile druge nove članice Europske unije - tako skoro dočekati.
- Prosječna plaća od 1.000 eura u Hrvatskoj nije nerealna, ali pitanje je bi li zaustavila masovno iseljavanje
- Zašto su u jednoj od najrazvijenijih županija primanja najniža i kako do slovenskih i njemačkih plaća?
Na početku recimo da je predsjednica u pravu kada kaže da plaća treba biti veća, kao što ne griješi ni premijer kada kaže da se ne može dekretom određivati minimalnu plaću. Naime, umjetno podizanje nadnica koje nije vezano za porast produktivnosti rada siguran je put u propast gospodarstva.
(PIXSELL,
arhiva)
Nije netočno ni da je došlo do rasta plaća pod utjecajem
stabiliziranja gospodarskog rasta, pozitivnih pomaka na tržištu
rada, ali i poreznih promjena usmjerenih na povećanje neto plaće
i smanjenje poreznog opterećenja rada. Ali to je tek komadić
mozaika jer prosječna neto plaća u Hrvatskoj kreće se oko 6.200
kuna, a i nju zarađuje tek manje od trećine ukupno zaposlenih. K
tome ne smije se, iako je to nezahvalno procjenjivati, zaboraviti
i da je pitanje što je dovoljno za normalan život u Hrvatskoj s
obzirom na standard i kupovnu moć, odnosno troškove života u
RH.
A kada govorimo o mogućnosti poslodavaca da podižu plaće, pitanje
je koliko ima onih koji su svoju profitabilnost umjesto na
unaprijeđivanju procesa poslovnog upravljanja i organizacije rada
kako bi se mogla povećati konkurentnost i produktivnost, godinama
gradili na drugim temeljima i time ujedno ograničavali potencijal
rasta hrvatske ekonomije. Dražava, pak, mora napokon provesti
reformu javne uprave.
(HGK)
Hrvatska gospodarska komora
(HGK) podsjetimo, u analizi u kojoj je pratila plaće po
županijama od 2008. do 2016. godine, a koju smo također
razmatrali, upozorila je da plaće u Hrvatskoj obilježava
znatna razlika u njihovoj visini po regijama što za sobom povlači
i razlike u životnom standardu stanovništva u pojedinim
područjima te u određenoj mjeri rezultira pritiskom na
dinamiziranje procesa unutarnjih i vanjskih
migracija.
Da osim prosjeka, moramo voditi računa i o distribuciji plaća, za
Vijesti.hr ranije je upozorio Darko Šeperić,
izvršni tajnik za projekte, edukaciju i europska pitanja SSSH-a:
''U Hrvatskoj trenutno više od 70 posto zaposlenih prima plaću
manju od prosječne. Dostići prosjek od 1.000 eura, što bi značilo
oko 20 posto više nego sada, pri sadašnjoj distribuciji plaća,
još bi uvijek ostavilo ogroman broj zaposlenih s plaćama od kojih
se teško može normalno živjeti".
(Patrik
Macek/PIXSELL)
No male plaće u Hrvatskoj ne proizlaze samo iz nejednake
distribucije, već govore i o sistemskom karakteru naše
ekonomije'', također je
za Vijesti.hr već upozoravao ekonomski analitičar Domagoj
Mihaljević: ''Hrvatska ekonomija se godinama i
desetljećima zasniva primarno na jeftinoj radnoj snazi. To je
bila i do danas je ostala njezina konkurentska prednost, iako to
uopće nije prednost. Političke opcije nikada nisu imale niti
imaju razvojnu i industrijsku strategiju. Da bi plaće bile veće,
mora se mijenjati struktura i moraju se poticati tehnološki
napredna poduzeća čiji proizvodi imaju visoku dodanu vrijednost.
To znači izgrađivati veze između poduzeća, tržišta i
kupaca''.
''Nedostatak kvalitetne industrijske (strukturne) politike čiji
je cilj povećanje dodane vrijednosti u postojećim industrijama i
razvijanje proizvoda i industrija s većom dodanom vrijednošću'',
istaknuo je bio za Vijesti.hr i ekonomski analitičar
Ljubo Jurčić kao ključni problem plaća u
Hrvatskoj. Naime, ''iz veće dodane vrijednosti dolaze veći
profiti, veći prihodi država i veće plaće''.
Džer, Radnici, Neisplata plaća
(RTL)
''Naše su plaće odraz razine naše gospodarske (ne)razvijenosti.
Ako je naš BDP po stanovniku nominalno u 2014. godini bio oko
11.500 eura, u Sloveniji gotovo 18.000 eura, a u Njemačkoj više
od 35.000 eura, onda bi trebalo biti uglavnom jasno da nam plaće
nikako ne mogu biti kao slovenske, a pogotovo ne kao njemačke'',
podcrtao je već za Vijesti.hr istraživač Predrag
Bejaković s Instituta za javne financije.
Kad je pak riječ o često spominjanoj minimalnoj plaći, Šeperić je
podsjetio da se, ''iako je minimalna plaća važan instrument u
borbi protiv siromaštva, njezini učinci ne smiju ni
precijenjivati. Nigdje u svijetu minimalna plaća nije instrument
koji osigurava pristojnu plaću, nego samo najniži zaštitni
minimum. Pristojne plaće osiguravaju se prije svega kolektivnim
pregovorima i dobro razrađenim tarifnim sustavima koji
postavljaju standarde za različite razine složenosti
poslova.''
Naposljetku, koliko god bilo teško, ljudi ne žele bilo kakav
posao i samo bolju plaću, nego bolji posao i bolju plaću te
sigurno radno mjesto, zaštitu zdravlja, primjereno radno vrijeme,
mogućnost učenja i napredovanja, kao i ostvarivanja glasa radnika
i radnica na radnom mjestu. A na tom polju Hrvatska, premda ne
samo ona, ima još jako puno posla koji zahtijeva suradnju i
shvaćanje da svoje uloge moraju odigrati i država i poslodavci te
sindikati, odnosno radnici.
