Sjednica Vlade na koju su premijer i svi ministri došli u dresovima hrvatske reprezentacije, ona održana 12. srpnja 2018., ostat će zabilježena i po najavi da će se ova Vlada, Plenkovićeva vlada, posvetiti i traženju "dugoročnog rješenja za nacionalni nogometni stadion". Navijačko raspoloženje je toliko ponijelo premijera da se okrenuo ministru financija s rečenicom: „I Zdravko je vidio na kakvom se stadionu igralo”, što je zvučalo kao da premijer sniva o stadionu "ruskih razmjera", jer aludirao je na stadion na kojem je igrala hrvatska reprezentacija u Moskvi, ali i da se računa na sredstva iz "državne kase". U slavljeničkoj euforiji inicijativi su se počeli priključivati i ostali političari: gradonačelnik Barišić iz Velike Gorice je ponudio zemljište, gradonačelnik Zagreba Bandić odmah je izvukao "gotov projekt", a iz Vukovara stižu poruke da je upravo to pravo mjesto za izgradnju nacionalnog stadiona.
Ekonomisti su mnogo suzdržanije dočekali inicijativu za novim nacionalnim stadionom. U razgovoru za Net.hr dr. ZoranAralica s Ekonomskog instutita u Zagrebu, predložio je da se političari prvo pozabave Zakonom o sportu: "Neka se riješi financiranje i održavanje kompletne sportske infrastrukture, a ne da se ad hoc hvataju velike investicije novog nacionalnog stadiona."
Nakon što se smirio prvi navijački ushit pitali smo i najjače oporbene stranke u Hrvatskoj podržavaju li projekt izgradnje novog nacionalnog stadiona.
Sinčić: 'Ima i većih neriješenih problema'
IvanViliborSinčić, predsjednik Živog zida, u izjavi za Net.hr odmah naglašava da je Hrvatskoj potreban nacionalni stadion, ali i upozorava da bi se moralo razmisliti o prioritetima, te otvara pitanje - s kime ga graditi?
"Nacionalni stadion je potrebno izgraditi, ali nije prioritet ovoga trenutka jer Hrvatska ima mnogo većih i žurnijih problema, poput demografskih problema, problema u obrazovanju, liječenju rijetkih bolesti djece... Međutim, dati Hrvatskom nogometnom savezu dok ga vode Mamićevi prijatelji, Gradu Zagrebu dok ga vodi uskočki optuženik Milan Bandić ili do sada najkorumpiranija vladajuća većina predvođena Andrejem Plenkovićem znači ići u projekt koji nikada neće biti završen, koji će sigurno kasniti, biti pun skandala i koji će služiti za izvlačenje novca putem preplaćivanja poslova i korištenja loših materijala. Stadion u Maksimiru u koji je uloženo milijardu kuna, bez da je itko odgovarao, primjer je kako se to radi, a primjer su i dvorane za rukometno prvenstvo koje su višestruko preplaćene, prema nalazu Državne revizije.”
Predsjednik Živog zida smatra da ne treba žuriti s projektom nacionalnog stadiona:
"Naravno da rezultate u nogometu koje poštujem i kojima se divi cijeli svijet treba okruniti nacionalnim stadionom, ali to je trebalo učiniti još nakon sjajnog rezultata 1998. Ako smo čekali 20 godina, možemo i još koju godinu dok ne riješimo veće i žurnije probleme poput 200 tisuća djece koja su ugrožena siromaštvom. Dakle, stadion – da, ali s novim ljudima i novim Savezom".
Ivan Vilibor Sinčić
Grmoja: 'Ugledajmo se na zapadnu Europu'
NikolaGrmoja, jedan od ključnih lidera Mosta, suglasan je da nacionalni stadion nedostaje reprezentaciji, ali u izjavi za Net.hr naglašava da se problematici izgradnje nacionalnog stadiona može prići bitno drugačije od onog kako se to sada krenulo. "Nacionalni stadion, mora se priznati, nedostaje hrvatskoj reprezentaciji, iako njen dom ne može biti samo Zagreb, već i ostali gradovi. Reprezentaciju jednako vole i Split i Rijeka i Osijek, Karlovac, Šibenik, Zadar... No, u Mostu smatramo da prioritet treba biti drugi oblik nogometne infrastrukture. Nažalost, nemamo dovoljno regionalnih trening centara koji bi omogućili talentima da dosegnu svoj potpuni potencijal. Dakle, regionalni centri i infrastruktura u obliku trening kampova za mlađe kategorije su prioritet, dok nacionalni stadion treba pričekati privatnog investitora, osim ako to ne želi napraviti HNS u suradnji s nekim klubom, poput Dinama”, kaže Grmoja.
On se zalaže da se razmotre modeli financiranja koji ni na koji način neće opteretiti "državnu blagajnu", odnosno, porezne obveznike. "Ugledajmo se na primjere iz zapadne Europe gdje su se najveće arene – npr. Allianz München ili Emirates London – izgradile u suradnji sportskih saveza, klubova i privatnih investitora. Država ne treba osigurati novac, već pomoći s birokracijom, a kad se promijeni dosadašnji model financiranja u sportu, tada će se otvoriti i prilike za investitore i pojaviti interes za ulaganje. Zaboravimo skupe i nezgrapne ideje poput Plavog vulkana – Savez sada ima priliku, a rekao bih i obavezu, pomoći manjim sredinama iz kakvih su s nogometnom karijerom krenuli Mandžukić, Vida, Subašić, a nekada Srna, Olić, Jarni, Ladić...", rekao je Nikola Grmoja u izjavi za Net.hr.
Nikola Grmoja
Đujić: 'Protiv megalomanskih projekata'
SašaĐujić, saborski zastupnik SDP-a i član saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport, u razgovoru za Net.hr kaže da je on osobno za rekonstrukciju poznatog splitskog stadiona, Poljuda, a ne za nekakve "nove megalomanske projekte" i smatra da je apsolutno neprimjeren način na koji se u cijelu priču gura gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić: "Ako će se graditi nacionalni stadion o tome sigurno ne može odlučivati gradonačelnik bilo kojeg grada, pa ni Milan Bandić, to mora biti stadion nacionalne reprezentacije i svih građana RH, a to znači da to može biti jedino partnerski projekt Nogometnog saveza i Vlade i o tome se odluke moraju donositi na najvišim državnim instancama. Ovako kako je to krenulo, opet miriše na nove podjele u društvu. Zašto bi se stadion gradio u Zagrebu, a ne u Osijeku, Splitu ili Rijeci? Osobno se zalažem za rekonstrukciju splitskog Poljuda. Zagreb već ima problem nedovršenog i zapuštenog Maksimira i otvoreno pitanje što će biti sa stadionom u Kranjčevićevoj. Nismo mi toliko bogata zemlja da bismo imali desetke stadiona na kojima će se igrati jako malo utakmica pred nekoliko stotina gledatelja. Nemojmo zaboraviti da je prosjek posjećenosti utakmica u Prvoj hrvatskoj ligi oko pet, šest tisuća posjetitelja po utakmici. Nije to ni prva niti zadnja stvar oko koje Bandić lovi u mutnom."
Saša Đujić
On je, međutim, skeptičan oko mogućnosti normalnog partnerskog odnosa s HNS-om: "HNS mora biti nositelj projekta, a država, odnosno vlast, ili neki od gradova, bi trebali surađivati s njima. Dokle god se HNS neracionalno i rasipnički ponaša s novcem, neprimjereno je da se očekuje da država sufinancira njihove projekte. Uz HNS je vezano previše mutnih poslova i malverzacija i neprimjereno je u ovom trenutku uzimati HNS kao ozbiljnog partnera za bilo kakav projekt. Sjetite se projekta na Sveticama i pokušaja guranja jednog posve drugog projekta ispod žita. Nemojmo se zavaravati, vjerodostojnost HNS-a je vrlo upitna. Osim toga, svi zaboravljaju, HNS je vodio dugogodišnji milijunski sudski spor s Republikom Hrvatskom i niti u jednom trenutku im nije palo na pamet da se odreknu tih potraživanja. Kako je moguć partnerski odnos države i takvog HNS-a?”
Saša Đujić predlaže onima koji će donositi odluke da o tome odlučuju "hladnih glava", a ne ovako usijanih, kakve su sada, nakon uspjeha u Rusiji.
"Činjenica je da smo po sportskoj infrastrukturi na dnu Europske unije, a s druge strane, naši sportaši postižu rezultate svjetskog ranga. No, nisam siguran da je ulaganje u nacionalni stadion jedini i najopravdaniji projekt u koji bi se trebalo ulagati. Vladajuća politička garnitura sada pokušava za sebe skupiti bodove, nastupa populistički, a u konačnici to bi moglo skupo stajati sve građane. Hrvatskom nogometu je, primjerice, mnogo potrebnije ulaganje u nogometni kamp, mjesto gdje bi se hrvatska reprezentacija mogla pripremati, a mladi nogometaši educirati, kako bi stasale nove generacije Modrića i ostalih. Nogometni savez je još 2008. pokrenuo inicijativu za izgradnju novog nogometnog kampa u Tuhelju, ali nisu se makli dalje od – ploče s natpisom da ga grade. Ako je sada pravi trenutak za investiranje u hrvatski nogomet neka to bude prije svega izgradnja nogometnog kampa", kaže Saša Đujić.
