Sa svih svojih 55 metara visine i 2400 metara dužine, grandiozni Pelješki most prekinuo je 305 godina dugu nelogičnost i povezao nekadašnju Dubrovačku Republiku s ostatkom Hrvatske.
Iako je pred njim osvanula tabla Pelješac, ime mosta će biti ipak drugačije.
"Pelješki most ili Pelješac bridge. Ime je jednostavno, lako pamtljivo, jednoznačno", kazao je ministar i potpredsjednik Vlade Oleg Butković.
A dugo je bio simbol političke fatamorgane, predizbornog obećanja i lažne nade. Jer čak 17 godina je trebalo da ga sunce obasja.
Nakon godina šaputanja o mostu koji će povezati hrvatski jug, prvi put radove 2005. otvara Ivo Sanader. Uz obećanje da će most biti gotov za 18 mjeseci. Ali dva put je dva put - pa Sanader radove otvara još jedno dvije godine poslije - s novim obećanjem.
"Nemojmo čekati četiri godine. Ajmo da to bude i ranije", kazao je tada Sanader.
Obustava radova zbog krize
I čekali smo četiri godine, ali ne do završetka mosta nego do potpune obustave radova zbog ekonomske krize, ovaj put bez Sanadera, ali s njegovom desnom rukom Jadrankom Kosor.
"Mi smo kao što znate tada izgubili izbore i od tada je sve stalo", kazao je tada Božidar Kalmeta bivši ministar mora, prometa i infrastrukture.
Stalo je jer je Vlada Zorana Milanovića preferirala autocestu kao bolje rješenje. Ipak, sadašnji predsjednik se predomislio i baš u predizbornoj godini, 2015., aktualizirao stari san.
"Danas možemo, još jednom naglašavam, s punom odgovornošću reći da smo ovaj postupak doveli do samog početka njegovog izvođenja", kazao je tada Milanović.
Do 2017. godine na most kojeg nema potrošeno je više od 207 milijuna kuna. Projekt je nastavila prva Plenkovićeva vlada. Najprije je osigurano 526 milijuna eura, od toga 85 posto iz Europske unije, za projekt slovenskog arhitekta Marjana Pipenbahera. No, nije sve išlo glatko ni nakon raspisivanja natječaja za izvođače radova na mostu i pristupnim cestama. Na izgradnju mosta prigovarali su iz BiH, a projekt su blokirale puste žalbe tvrtki koje često nisu ni sudjelovale u natječaju, neke od njih s temeljnim kapitalom od svega 10 kuna.
"Mene osobno frustrira. Tih žalbi, tih tužbi, tih čuda je toliko bilo već da bi trebalo polako i knjigu napisat", kazao je ministar Butković.
Kineska disciplina i preciznost
I kad su sve žalbe, tužbe i prepreke preskočene, na scenu su stupili oni. Kinezi 2019. preuzimaju radove i na gradilište dovode 670 radnika iz Kine, Hrvatske i okolnih zemalja. Ali najvažnije, doveli su kinesku disciplinu i preciznost koja je fascinirala svih, pa i bivšeg rukometnog olimpijca Nikšu Kaleba koji je na radovima bio ronioc na fiksiranju stupova mosta.
"Morali smo ih postaviti točno u milimetar. I čudili smo se zašto milimetar, na kilometar udaljenosti ne možemo pogoditi u 10 metara, a ne u milimetar, međutim, kineski inženjeri su nam objasnili da taj milimetar itekako znači gore na 50 i nešto metara visine", kazao je Kaleb.
Prošle godine, 29. srpnja u ponoć zavaren je posljednji element kojim je most spojen. Ipak, za potpuni dovršetak projekta trebalo je pričekati još godinu dana da se završe pristupne ceste jer su ih radili Hrvati, a ne Kinezi. No, i one samo što nisu.
"Na dijelu još čvora Brijesta izvođač završava posljednje detalje", kazao je Davor Perić građevinski inženjer Hrvatskih cesta.
U 17 godina, od prvih fiktivnih do današnjih završnih radova, Hrvatska je promijenila 7 vlada, 5 premijera i 3 ministra prometa. Neki su politički akteri tu od prvog dana (Šuica, Bebić), dok su neki izgubili političku snagu (Kosor, Kalmeta), a neki i slobodu (Sanader). No, kada za dva dana Rimčeva Nevera protutnji mostom kao znak otvorenja, i godine i potrošeni milijuni će se zaboraviti. Ostat će samo most za generacije koje dolaze.
