Šteta za INA-u od milijardu kuna, gotovo pola milijarde koje su sjele na račun umirovljenika koji se bavi maslinama, plinska hobotnica koja je išla iz srca kompanije i zarađivala na jeftinoj prodaji INA-inog plina iz (vjerojatno) domaćih bušotina, nameće pitanje tko je sve odgovoran za nadgledanje poslovanja naftne kompanije i zašto nitko od njih nije reagirao?
Nekoliko je poluga koje trebaju provjeravati poslovanje ove kompanije i sežu sve do vrha Ministarstva gospodarstva, i sasvim je nelogično da nitko nije primijetio da se plin prodaje po toliko niskoj cijeni koja bi i laika bola u oči. Dok cijene energenata divljaju, ispod radara se prodavao plin INA-e po cijeni od 19,46 eura po megavat satu, a kasnije se preprodavao po cijeni od čak 210 eura.
Krenimo redom. Među uhićenom petorkom je Damir Škugor, direktor Službe trgovine prirodnim plinom u Ini, dakle čovjek zadužen za plinski biznis. Iako ga javnost slabo zna, on je jedan od najdugovječnijih menadžera, uvijek na pozicijama unutar INA-e još od studentskih dana kada je počeo u tvrtki raditi kao praktikant. Svakako da je na svojoj poziciji i s iskustvom koji ima unutar plinskog biznisa svakako mogao znati koju stramputicu, ali Ina je dioničko društvo, kotira na burzi, Republika Hrvatska skoro ima polovinu vlasništva te postoji nekoliko razina kontrole.
Tu je Nadzorni odbor (samo ime govori da treba nešto nadzirati, dakle poslovanje tvrtke i u poslovima plina) u kojem trenutačno sjedi Damir Mikuljan kao predsjednik. Diplomirani je to pravnik, a u Nadzornom odboru INA-e je od 2017. godine. Za predsjednika NO-a izabran je krajem 2021. godine. Tada su se dogodile i druge rotacije u Nadzornom odboru jer su Davor Filipović i Branimir Kurla zamijenili Luku Burilovića i Damira Vanđelića kojima je mandat istekao 18. prosinca 2021. godine. Do tada je predsjednik NO bio upravo Vanđelić, a on i Burilović u NO INA-e bili su od sredine prosinca 2016. godine, Mikuljan od lipnja 2017.
Podsjetimo, Filipović se danas pokušao opravdati i skinuti odgovornost sa sebe rekavši da je "sporni ugovor potpisan dva mjeseca prije nego je imenovan u Nadzorno odbor INA-e, da se sve događalo od sredine 2020. godine", dakle u vrijeme svojih prethodnika Vanđelića. Filipović je u nadzornom odboru bio do prije nekoliko mjeseci, kada postaje ministrom gospodarstva.
U Nadzornom su odboru još su Zsuzsanna Ortutay, Gabriel Szabo, Domokos Szollar, Jasna Pipunić, Branimir Škurladr, László Uzsoki te Ivo Ivančić za kojeg se na korporativnim stranicama navodi da je od 2021. do 2022. bio posebni savjetnik ministra gospodarstva i održivog razvoja za područje opće politike i međunarodne suradnje., a od 2017. do 2020. godine posebni savjetnik ministra zaštite okoliša i energetike. Također, od 2018. godine član je Nadzornog odbora Hrvatske elektroprivrede.
Nadzorni odbor ima devet članova, od čega Vladi pripadaju tri mjesta te ih hrvatska strana predlaže, kao i predsjednika NO-a. Pet mjesta pripada mađarskom MOL-u.
No tu je i uprava s Mađarom Sandorom Fasimonom koji je na čelnoj poziciji još od 1. srpnja 2018. godine. U upravi je i Niko Dalić kao član uprave Niko Dalić imenovan je članom uprave u veljači 2011. godine . Karijeru je započeo 1986. godine kao geolog na istražnim i proizvodnim projektima u Hrvatskoj, radio je na raznim poslovima vezanim uz energetski sektor.
Josef Simola, imenovan je za člana Uprave Ine 1, veljače 2021. godine, u MOL-u je od 2003. godine. On je od svibnja 2011. bio glavni financijski direktor MOL Grupe, a član nadzornog odbora Ine od 2016. do 2020. godine.
Darko Markotić zaposlen je u Ini od 2000. godine, gdje je u različitim organizacijskim jedinicama obavljao više funkcija unutar kompanije. Za člana Uprave Ine izabran je 2008. godine te je nakon godine dana na toj funkciji 2009. godine imenovan izvršnim direktorom PF Korporativni servisi. Od listopada 2010. godine radi na mjestu izvršnog direktora djelatnosti Trgovina na malo dok je u srpnju 2017. godine izabran na poziciju operativnog direktora za Usluge kupcima i maloprodaju. Od srpnja 2019. savjetnik je predsjednika Uprave Ine.
Barbara Dorić u Upravu Ine došla je s mjesta direktorice tvrtke LNG Hrvatska te iza sebe ima više od 12 godina iskustva u vođenju projekata i upravljanju kompanijama iz energetskog sektora. Od veljače 2014. do travnja 2018. kao predsjednica Uprave Agencije za ugljikovodike bila je odgovorna za praćenje i nadzor svih radova vezanih uz istraživanje i proizvodnju nafte i plina u Republici Hrvatskoj, kao i obvezne zalihe nafte i naftnih derivata.
Ferenc Horvat, prema službenom životopisu od 1984. do 1991. bio je uključen u uvoz sirove nafte i prirodnog plina te izvoz naftnih derivata u vanjskotrgovinskoj kompaniji Mineralimpex. Pridružio se MOL-u 1998. kao direktor novoosnovane kompanije za UNP. Od 2001. godine, kao direktor prodaje MOL-a, bio je odgovoran za prodaju svih proizvoda koje proizvodi MOL (benzin, dizel, kemijski proizvodi, bitumen, UNP, maziva itd.). Od 2002. do 2003. bio je komercijalni direktor MOL-a, a uz prodaju, njegove su se aktivnosti proširile na nabavu sirove nafte i sirovina za preradu nafte. Do danas je na raznim funkcijama vezanim uz energetski sektor i posebni izaslanik predsjednika MOL Grupe od 15. srpnja 2020.
Gledajući samo površno njihove životopise, čini se kako su, s obzirom na iskustvo i background vjerojatno morali posumnjati da nešto ne valja s trgovinom plina po niskoj i fiksnoj cijeni tek osnovanoj kompaniji OMS. Posjetimo, danas su u javnost izneseni detalji da je u ovom slučaju blokirano čak 813 milijuna kuna, što je najveći iznos blokade u povijesti Ureda za sprječavanje pranja novca. Da nešto "smrdi" stiglo je iz bankarskog sektora, dakle ne iz same INA-e, ne od njenog nadzornog odbora ili uprave.
A u cijeloj plinskoj hobotnici, uz direktora u INA-i Damira Škugora, sudjelovali su i predsjednik Hrvatske odvjetničke komore (HOK) Josip Šurjak, njegov poslovni partner Goran Husić s kojim je suvlasnik tvrtke OMS Upravljanje, potom u mreži je bio i Škugorov otac Dane te predsjednica uprave tvrtke Plinara istočne Slavonije Marija Ratkić.
I dok još nema odgovora zašto nitko u INA-i nije reagirao, već je procurila informacija da je o svemu bila obaviještena Vlada, prvi tko je u Vladi onda morao to znati bio ministar gospodarstva, odnosno Filipovićev prethodnik Tomislav Ćorić.
Tko je zakazao i kako je moguće da "nitko nije vidio", sve dok banke nisu posumnjale u čudne transakcije, komentirao je bivši direktor INA-e i bivši ministar gospodarstva Davor Štern koji je danas već izjavio da je cijela priča gadljiva, naročito kad se vidi kako se na primitivan način pljačka Hrvatska.
Za RTL.hr komentira jesu li i koje poluge nadzora zakazale, kako je ispod radara prošla ovako velika financijska malverzacija.
"Ako je gospodin Škugor imao objašnjenje za potpis ugovora od 20 milijuna eura (za prodaju plina drugoj tvrtki opa.a), onda nije pitanje jesu li zakazale poluge nadzore, nego je to onda pitanje postavki upravljanja kompanijom. Plin je burzovna roba, prodavala se po fiksnoj cijeni, a ja nisam vidio nigdje o kojim količinama plina se radi i o kojoj ročnosti robe. Ako je to bio ugovor s jednokratnom isporukom, kada je roba vrijedila 20 milijuna eura, i ako imamo činjenicu da je roba porasla s 20 milijuna na 200 milijuna eura, onda to nije kriminalna radnja. Ako je tvrtka OMS kupila, pa onda skuplje preprodala plin i pritom zaradila, pa onda platila porez na prihod i izvukla novac na račune, opet ni to nije prekršaj. I to je činjenica", govori nam Štern.
Kaže da još nemamo dovoljno podataka kako se ta roba prodavala, kakva je bila kvaliteta ugovora te ponavlja da se ne znaju ročnost i uvjeti isporuke.
S obzirom na informaciju da se radilo o prodaji plina iz domaće proizvodnje, koje se prema nekim informacijama slabije kontroliraju, pitali smo gdje sve domaći plin proizvodimo.
"To su Molve gdje je naše najveće plinsko polje, potom Beničanci te Sjeverni Jadran. Godišnje se proizvede oko 800 do 900 milijuna kubika, a domaće su potrebe 2,5 milijardi kubika" navodi Štern. Otvorili smo i pitanje prodaje jeftinog plina tvrtki OMS za koju kaže da je to "čudna firma koja je dobila od HERA-e, odnosno regulatora tržišta plina, dozvolu ili odstupnicu za tržište". Kaže da je moguće da HERA da dozvolu tek osnovanoj tvrtki ako uplati određeni osnivački kapital, ako se daju bankovne garancije i sve ostalo što treba, da je to moguće.
Ipak, radi se o tvrtki bez plinskog i trgovačkog backgrounda, kako je to moguće i nije li netko u INA-i morao vidjeti da se trguje se nepoznatom tvrtkom, pitali smo, a Štern kaže: "Ljudi koji sjede u nadzornom odboru i upravi nisu morali znati što se događa. Niko Dalić je stručnjak za proizvodnju - naftaš, Markotić se u moje vrijeme bavio pumpama, Barbara Dorić ne zna trgovinu i tako redom. Pitanje je, je li ugovor od 20 milijuna kuna stigao do njih", kaže Štern.
Po njemu je sve moglo proći sustave kontrole u INA-i te je mogao biti korektno sastavljen i s trgovačke, i financijske i pravne strane.
"Ako se radi o jednoj isporuci plina, pitanje je tko je onda tu kriv. Toliko toga sad ne znamo, ali stalno govorim da sustav upravljanja u INA-i nije dobar i nije u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima", zaključuje ovaj naftni stručnjak.
