U Zagrebu u nekim vrtićima jednu bananu dijeli troje djece. U drugima nema grijanja, ni tople vode. Odgojitelji rade u skafanderima. U nekim gradovima i općinama po Hrvatskoj ukida se užina jer osam kuna dnevno po djetetu nije dovoljno za tri obroka. U okolici Splita u bivšem spremištu jedne zgrade preuređen je prostor za jasličku skupinu djece i to bez sanitarnog čvora. Tek naknadno izgrađen je montažni objekt – i to vani – u koji je smješten toalet. Inspekcija mu je dala zeleno svjetlo, da bi se tek nakon intervencije roditelja otkrilo kako vanjski objekt uopće nije spojen na vodu i kanalizaciju, piše Slobodna Dalmacija.
U Slavoniji u općinskim i gradskim vrtićima, međusobno udaljenima svega 20-ak kilometara, jedan odgojitelj s VŠS-om ima plaću 4500 a u obližnjem vrtiću 7000 kuna.
U javnim vrtićima širom Hrvatske nerijetko na 20 djece jasličkog uzrasta dolazi samo jedan odgojitelj. Djecu se previja na spužvama na podu, jer odgojitelj se ne usudi bez nadzora ostaviti ostalu djecu dok u drugoj prostoriji ovome mališanu mijenja pelene. S druge strane u nekim, pretežito privatnim vrtićima, na mjestu odgojitelja, kao nestručne zamjene, rade hotelijerski tehničari, informatičari, kozmetičari i frizeri.
Moglo bi se nabrajati unedogled, jer, prepričava Katarina Turković Gulin, predsjednica udruge SIDRO – odgojitelji u zaštiti prava djeteta u dječjem vrtiću, velika većina vrtića u nas ne poštuje odredbe Državnog pedagoškog standarda a zbog prebacivanja kompletnog troška financiranja vrtića na jedinice lokalne samouprave (JLS), općine i gradove, prisutna je višegodišnja diskriminacija djece prema mjestu rođenja te roditelja i odgojitelja u vrtićima prema mjestu rada i življenja.