Otmica Branimira Glavaša

Vlado Ćurić, Dalibor Prgomet, Vlatko i Marko Miličević su pod ključem, dok su Jelavić i Glavaš na slobodi. HDSSB to, navodno, ne cijeni.

17.3.2010.
15:11
VOYO logo

Sjeća li se itko dana kada je Branimir Glavaš pobjegao u Bosnu i Hercegovinu? Bio je lijep, proljetni dan. Vjetrovito i sunčano. Policija je slegnula ramenima i poručila da ga nitko nije mogao zaustaviti da prijeđe granicu. Saborski zastupnici su se razbježali.

Najednom nikoga nije bilo da mu oduzme imunitet za pritvaranje, Šeksovu izmišljotinu. Sanader je ubrzo zapanjio svojim tumačenjem nepravomoćne odluke pravosuđa (za koje je do tada tvrdio da je nezavisno) i kazao da je presuda previsoka i tempirana kako bi umanjila izglede HDZ-a na lokalnim izborima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vladimir Šišljagić najprije je u žaru tapšanja HDZ-a po ramenu – zbog dobro obavljenog posla prebacivanja Glavaša preko granice – izgovorio kako mu suradnja HDSSB-a i HDZ-a nije mrska. Glavaš je shvatio da Šišljagić nije pohvatao lekcije njegovog ubrzanog tečaja PR-a, pa ga je dodatno morao poučiti da je na njemu da vrijeđa HDZ po svim osnovama, a da svoju prijašnju izjavu može poništiti ako optuži novinara da nešto nije dobro čuo i vidio.

Tako je Šišljagić optužio jednog od najuglednijih hrvatskih novinara za izmišljanje njegove izjave o (međustranačkom) "životu koji ide dalje", pa i čak nakon osuđujuće presude za ratni zločin u, navodno, politički motiviranom procesu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uigrano vrijeđanje

Iscrpljujuća priča o kumovima, Dravi, sumpornoj kiselini i imunitetu (koji bi naše političare trebao štititi samo od tužbi za klevetu) posebno umara u predizborno vrijeme, a čini se da ono polagano, ali sigurno dolazi. Priča se ponavlja.

Šišljagićev imenjak Šeks, nakon dvaju harmoničnih sastanka sa slavonskim autonomašima, koja nisu promakla osječkoj savjesti, Dragi Hedlu radi presedan u sredstvu, ali ne i cilju. Saziva stranačku konferenciju za medije nakon puno vremena i pljuje po HDSSB-u. Optužuje novinara za bujnu maštu, a sve kako bi se zamaglio očigledno – da se ove dvije stranke ne podnose jedino javno.

Šeks poručuje svom kumu – "uzalud vam trud svirači" ni ne shvaćajući, valjda, ironiju onoga što izgovara: svirači HDZ-a i HDSSB-a gotovo su u potpunosti isti ljudi. Da pušu u istu tikvu ne govori samo naklonost gotovo identične liste glazbenika, nego i činjenica da je HDSSB uvijek bio tu negdje kad bi HDZ-ova koalicija podbacila u izglasavanju spornih zakona, poput onoga o golfu.

Peta kolona

HDSSB se svim silama trudi pokazati drugačijim od HDZ-a, pa zaboravljaju i da su iz njega potekli, i to prilično nedavno, krajem 2005. godine. Zato je njihovo podržavanje seljačkih prosvjeda, što je u konačnici i dovelo do Šeksovog reagiranja, malo čudno, ponajprije zato što je HDZ s uništavanjem sela počeo još u vrijeme kada su današnji HDSSB-ovci bili duboko (i visoko) u toj stranci.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odgovor na pitanje tko je uništio Slavoniju i Baranju u ovom slučaju podsjeća na Šeksov odgovor na pitanje tko je ubijao srpske civile u Osijeku 1991. godine. Nipošto nisu krivi prvaci HDZ-a i HDSSB-a, nego poljoprivredna varijanta pete kolone.

Kome rešetke, kome kuća trokatnica?

Ovu isključivo javnu netrpeljivost mogla bi do kraja prokazati jedino eventualna, ne daj bože, otmica Branimira Glavaša i njegovo iskrcavanje pred policijskom stanicom u Zagrebu svezanog selotejpom, poput Ante Jelavića (osuđenog u BiH na deset godina zatvora zbog kriminala) ili tamo nekih Srba bačenih u Dravu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naravno, ako bi itko bio voljan upustiti se u tu avanturu nakon što su četvorica Jelavićevih otmičara nepravomoćno osuđena na ukupno 13,5 godina, što je ukupno tri i pol godine više nego Glavaš za ubojstva Đorđa Petkovića, Čedomira Vučkovića, Branka Lovrića, Milutina Kutlića, Alije Šabanovića, Bogdana Počuče, Jovice Grubića, Petra Ladnjuka, Milenka Stanara i još nekoliko neidentificiranih žrtava.

Unatoč strahovitim zločinima i kriminalu, za koje postoje sudske presude, Jelavić i Glavaš su na slobodi, a Vlado Ćurić, Dalibor Prgomet, Vlatko i Marko Miličević pod ključem.

Bez opravdavanja njihova čina, nije naodmet zapitati se bi li se hrvatske vlasti na čelu s HDZ-om u Glavaševom slučaju bacile na otmičare ili osuđenika, koji bi po Jelavićevom kung-fu receptu našao način da se vrati u obećanu zemlju zaštitnicu od zatvora, a da ga granični policajci opet ne zaustave.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
nedelja
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo