Prije osam godina, kada je Haaški sud Jovicu Stanišića i Franka Simatovića nepravomoćno oslobodio optužbi iz optužnice za grozote koje su počinili kao ljudi od povjerenja Slobodana Miloševića, Stanišić je rekao:
"Sretan sam i vrlo umoran."
Danas, međutim, Radio slobodna Evropa navodi da ih je Mehanizam za međunarodne kaznene sudove proglasio krivima i osudio obojicu na po 12 godina zatvora.
Riječ je o prvostupanjskoj presudi koju sada izriče Mehanizam za međunarodne kaznene sudove, koji je preuzeo predmete koji su preostali od Haaškog suda. Na presudu pravo žalbe imaju, opet, i tužiteljstvo i obrana. U pritvoru obojica ostaju do daljnjega, a vrijeme provedeno u pritvoru uračunat će im se u kaznu kao odsluženo.
Tužiteljstvo je odranije najavilo da traži doživotne zatvorske kazne za obojicu. Sasvim suprotno od toga, obrane obojice navodile su da traže oslobađanje od optužbi za ratne zločine.
Presudu u Haagu objavili su suci Burton Hall, Joseph E. Chiondo Masanche i Seon Ki Park.
Sudac Hall kazao je da su "ispunjeni uvjeti za zločine progona i zločine protiv čovječnosti", kao i to da "sistematski obrazac zločina predstavlja najuvjerljiviji dokaz udruženog zločinačkog poduhvata":
"Vijeće je uvjereno da je, barem od kolovoza 1991., postojao udruženi zločinački poduhvat."
"Vijeće konstatira da su obojica bili uključeni u pomaganje lokalnim strukturama u Republici Srpskoj Krajini, a kasnije i u kninskoj tvrđavi", kazao je sudac Hall, ali i dodao:
Odnosi s Karadžićem
"Nije dokazano da je udruženi zločinački poduhvat postojao prije kolovoza 1992."
Sud je, dakle, utvrdio da Stanišić i Simatović nisu krivi za "planiranje i naređivanje bilo kojeg drugog kaznenog djela iz optužnice", iako su sigurno obojica znali za kampanju progona, ubojstava i protjerivanja nesrpskog stanovništva u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995.
Zaključak je da oni nisu bili dio udruženog zločinačkog poduhvata:
"Pretresno vijeće nije utvrdilo da su Stanišić i Simatović dijelili namjeru udruženog zločinačkog poduhvata."
Oni stoga, zaključak je nepravomoćne presude, nisu odgovorni za "veliki zločinački plan", osim što su odgovorni za obučavanje onih koji su zločine počinjali.
"U BiH, Vijeće smatra da je Stanišić bio u kontaktu s Radovanom Karadžićem, ali nema dokaza da bi van razumne sumnje dokazivali vrstu eventualne pomoći koju su optuženi pružali Karadžiću ili drugim sudionicima udruženog zločinačkog poduhvata", jedan je od primjera takvog zaključka.
Drugim riječima, osuđeni su za pomaganje, ali ne za zapovijedanje i planiranje ratnih zločina. Također, krivima su proglašeni za zločine u Bosanskom Šamcu, ali ne i u drugim općinama u BiH i u Hrvatskoj.
Sudac je rekao da je tijekom postupka saslušano 145 svjedoka i predstavljeno oko 6300 dokaznih materijala.
Danas su obojica 71-godišnjaci
18 godina traje sudski postupak za mnoštvo ratnih zločina bivših glavnih šefova Miloševićeve tajne policije nad Hrvatima i Bošnjacima; za progone, ubojstva, prisilno premještanje i deportacije u ratovima od 1991. do 1995.
Obojica ljudi iz vrha Miloševićevog SDB-a danas imaju po 71 godinu, a presuda njima od ogromnog je značaja zbog konteksta u kojem ih optužnica spominje.
Kontekst je taj da su bili sudionici u udruženom zločinačkom pothvatu skupa s bivšim predsjednikom Srbije Slobodanom Miloševićem, sve kako bi se "uspostavio teritorij s potpunom srpskom većinom".
Jovica Stanišić i Franko Šimatović bili su i ostali poznati kao "Miloševićevi ljudi na terenu", praktično nedodirljivi sve dok ih vlasti Srbije nisu uhitile u operaciji "Sablja" nakon ubojstva premijera Srbije Zorana Đinđića u ožujku 2003.
Stanišić je, sa Šimatovićem kao desnom rukom, od 1991. godine redom organizirao paravojne jedinice Srpsku dobrovoljačku gardu Željka Ražnatovića, Crvene beretke, odnosno "Frenkijevce", odnosno Jedinicu za specijalne operacije koju je jedno vrijeme vodio Milorad Ulemek i "Škorpione".
Najgori od najgorih
Riječ je redom o paravojnim skupinama, dozlaboga neslavnima po ubijanjima, mučenjima, silovanjima, razaranjima, protjerivanjima od Vukovara, Škabrnje, preko Srebrenice do Podujeva, odnosno po brojnim drugim mjestima i gradovima.
Prva verzija optužnice protiv Stanišića i Šimatovića postala je pravomoćna 1. svibnja 2003., da bi konačan oblik dobila 9. srpnja 2008. Dvojica optuženih nepravomoćno su oslobođena na sudu prije deset godina. Ali, nakon žalbe tužiteljstva suđenje je ponovljeno.
