Osobe s posebnim potrebama u središnjoj Istri ostale su bez prijevoza. Da bi ih vozili u pulske ustanove, članovi obitelji na dan prelaze stotine kilometara, a u nekim su slučajevima prisiljeni dati otkaz na poslu. 

Iako rješenje zahtijeva samo kombi i vozača, problem se razvlači već godinu dana, a dogovor između gradova, općina i županije još nije na vidiku.

Aleksandra ima trideset godina i cijeli se njezin život vrti oko pulskog Centra za Down sindrom. Do prije godinu dana prijevozom je Centru pomagala druga pulska ustanova. No otkad je vozač otišao, počeli su problemi za roditelje. 

"Žalosna je jer svakodnevno pita kad će u Pulu, kad će u Centar, stalno spominje svoje prijatelje, imenom ih proziva i sve. Jednostavno, ona se tu osjeća kao da je kod kuće", rekla je Rozana Maretić, teta djeteta s Downovim sindromom.

Odvesti Aleksandru u Pulu znači svakodnevno 80 kilometara vožnje i četiri sata čekanja. Rozana tvrdi kako ima i težih slučajeva, primjerice jedna zaposlena majka iz Pazina.

"Ona vozi dijete ujutro u specijalnu školu u Pulu, vraća se nazad u Pazin, ide na posao i kad završi posao, onda se vraća opet u Pulu po to dijete", priča Maretić.   A ima i onih koji nemaju druge nego djecu staviti na vlak gdje ih djelatnici ustanova dočekuju. Općine i gradovi iz kojih djeca dolaze mogli bi sufinancirati prijevoz, ali oko toga se u godinu dana nisu uspjeli dogovoriti. Istarska županija pak tvrdi da problem nije u njezinoj nadležnosti jer škole financira Ministarstvo. No s obzirom na to da se problem odnosi na djecu i roditelje iz Istre, u Down centru vjeruju kako bi mu se moglo pristupiti na manje birokratski način.

"Dakle, da kroz razgovor i dogovor i komunikaciju nađemo pravedno i pošteno rješenje za sve općine, a na dobrobit tih ljudi koji u tim općinama žive", rekao je , član Uprave Down sindrom centra Pula.

I dok se neke općine zalažu za rješenje nudeći i financijsku pomoć druge problem ignoriraju u potpunosti.