Prije točno dvije godine
SiB.hr je objavio članak o masovnom odlasku mladih
Slavonaca u Irsku pod naslovom
"Život u Irskoj kroz priču jednog lege".
Tada su ispitali stanje u Irskoj kod poznanika koje
su sreli na godišnjim odmorima 'kod kuće'.
Dvije godine poslije donose nastavak priče kroz razgovor s Leopoldom koji je u Dublinu već skoro tri godine i s kojim su pričali i tada. SiB.hr je provjerio kako danas stvari stoje u Irskoj i imali kakvoga napretka kod bivših nam sugrađana.
Ako ste pročitali prethodni članak, mogli ste vidjeti neke
zanimljive podatke kao što su minimalna satnica rada, troškovi
smještaja i slično. Evo što kaže Leopold kakva je situacija
danas:
"Ima itekako promjena u Irskoj u zadnje dvije godine! Krenut ćemo
sa minimalnom satnicom rada koja se povećala sa €8.65 na €9.15.
Postoje stranke koje se bore da taj 'minimalac' ide i preko €11!
To su sve prijedlozi koji bi mogli stupiti na snagu od 2018.
(izvor: Independent.ie). Irska ima najbrže rastuće gospodarstvo u
EU unazad nekoliko godina, pa se u skladu s time bore da svi to
osjete. Što se tiče naših ljudi, koliko god ih je bilo prije
dvije godine, sada se taj broj u najmanju ruku udvostručilo... Od
svih poznanika u Dublinu, poznajem svega nekoliko njih koji nisu
zadovoljni poslom, ali i oni su svjesni mogućnosti pa 'grebu'
dalje. Rastu gospodarsta uvelike doprinosi turizam koji niže
drugu rekordnu godinu za redom. Dublin sa okolicom ima strašno
velik problem nedostatka smještaja. Stanovi su bili skupi kada
sam došao prije dvije i pol god,a sada su još skuplji! Po
Facebook grupama kao što su 'Idemo u Irsku' i 'Smaragdni Otok'
već duže vremena ljudi se rugaju cijenama smještaja tipa:
garsonjera za 1000€ i slično sto zapravo i nije daleko od istine.
U procesu je gradnja 20 000 novih stanova po raznim lokacijama u
Dublinu. To bi 'nadamo se' trebalo malo rastereti trzište i
potražnju koja je ogromna, a i niše džepove :) Ljudi još uvijek
dolaze u Irsku trbuhom za kruhom, ali danas u nešto manjem broju.
U relativno kratkom vremenu se u Dublin preselio jedan manji
slavonski grad. To ima i dobrih i loših strana. Ovisi s kime
razgovarate! Hrvatima je danas nešto teže doći do 'najpoznatijeg'
PPS (OIB) broja, ali nisu to neke nepremostive prepreke. Ljudi se
snalaze na razne načine. Jedna od boljih stvari je ta da se može
poceti raditi bez PPS-a te ga naknadno donijeti kada bude gotov",
priča Leopold.
Cijeli tekst pročitajte na portalu Sib.hr.
