Hrvatska je financijski profitirala od Europske unije, ali mogli smo izvući duplo više novca. I dok se mnogima prijava za europski novac čini kao znanstvena fantastika - razgovarali smo s ljudima kojima je upravo novac iz fondova omogućio bolju budućnost.
Veselići na svom polju radosno ubiru ovogodišnji urod. Ivanu je 26 godina, a Ani 23 i vode obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo pokraj Siska.
"Mi zapravo tijekom cijele godine uzgajamo oko 40 različitih kultura voća i povrća. Izdvojila bih papriku, rajčicu, tikvice, kupus i kelj kao neke najprodavanije kulture. Sve je naravno eko, cijela naša proizvodnja je ekološka", ispričala nam je Ana Veselić, vlasnica OPG-a.
Za takvu proizvodnju bili su im potrebni i dobri strojevi. Tako su povukli 1,2 milijuna kuna iz europskih fondova. Kupili su novi traktor i strojeve.
"Novi strojevi su prijeko potrebni, ne samo našem gospodarstvu, nego ja mislim cijeloj Hrvatskoj. To je dobra mjera i drago mi je da smo ušli u Europsku uniju da možemo takve projekte pisati", smatra Ivan Veselić.
Svoje su mjesto pod suncem našli, a zahvaljujući još pretpristupnim fondovima, slijepe i slabovidne osobe dobile su neophodnu pomoć. Europski novac pomogao je tako u edukaciji za korištenje bijelog štapa, poslodavaca za zapošljavanje slijepih i slabovidnih, kao i obuku pasa vodiča.
Damir je tako postao i službeni instruktor za pse.
"Ja sam od 2015. godine u Udruzi i u prosjeku na godišnjoj razini od pet do sedam pasa pomagača i u zadnje dvije godine dva psa vodiča", kazao je Damir Vučić, instruktor pasa vodiča.
Udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet tako je ponovno aplicirala u Briselu za još jedan važan projekt.
"Radi se o uključivanju terapijskih pasa za djecu s teškoćama u razvoju i u okviru tog projekta čiju procjenu još očekujemo educirali bismo stručnjake u šest hrvatskih gradova i šest institucija, ustanova i udruga koje pružaju usluge djeci s teškoćama", objasnila je Mira Katalenić, predsjednica Udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet.
Na Aninom su zidu uspomene iz važnog perioda života. Dok je studirala, bila je na razmjeni u Krakovu preko programa Erasmus.
"Poslodavci su pozitivno reagirali na činjenicu da sam bila na Erasmusu jer znaju da se dobro snalazim u nekom nepoznatom okruženju, da sam samostalna i da imam dobro razvijene komunikacijske vještine", ispričala je Zagrepčanka Ana Gakić.
Imala je priliku vidjeti kako izgleda život u nekoj drugoj eruopskoj državi, pogotovo u Poljskoj koja prednjači po povlačenju novca iz fondova, ali ipak - kod kuće je najljepše.
"Razumijem da se određeni ljudi odlučuju na odlazak iz Hrvatske zbog trenutne nepovoljne gospodarske situacije, ali to meni nije opcija. Želim ostati u Hrvatskoj i nekim svojim volonterskim i društvenim radom učiniti Hrvatsku boljim mjestom za život", najavila je Ana.
I nije Ana jedina koja tako razmišlja, Europska unija za to nudi dobre prilike samo je na vladajućima da te prilike u budućnosti što bolje iskoriste.