Pamtite li one urnebesne viceve za vrijeme Jugoslavije o albanskoj oružanoj sili? Recimo onaj kada se srušio albanski ratni avion pa poginuli pilot i ložač? Ili zašto albanska podmornica stalno izranja? Da bi oni što veslaju uzeli zraka. Takvim smo se mi stvarima bavili za vrijeme Juge, da mi se braća Albanci ne uvrijede, ali zaje***** su se i oni na svoj račun vezano za svoje zračne, kopnene i pomorske snage. No kako smo dobili ovo ruglo od države, bogami ne nedostaje zajebancije ni na naš račun. Naših slavnih oružanih snaga i još slavnijeg Vrhovnog zapovjednika istih. Baš je bila dobra zaje******a kažem, još tamo u prosincu kada se predsjednik Vlade republike Hrvatske Andrej Plenković ničim izazvan zaputio u dvodnevni službeni posjet Ukrajini.
Poveo on čitavu svitu svojih ministara u jedan tako važan bilateralan posjet, našlo se tu i Grlić Radmana za kojeg predsjednik RH tvrdi da niti engleski jezik ne zna, našlo se tu i Radovana Fuchsa valjda da štogod nauči o obrazovnom sistemu Ukrajine, a bogami našlo se tu i Tomislava Ćorića da se štogod, kako predsjednik Zoran Milanović tvrdi, nauči i o korupciji.
Posjet je u prosincu prošle godine, dakle dok još piz****** s ruskim plinom nije ni na vidiku bilo, započeo u Kijevu sastankom s predsjednikom Vlade Ukrajine Denisom Šmihalom, a potom i s ukrajinskim predsjednikom Vladimirom Zelenskim. U izjavi za medije, nakon sastanka sa Zelenskim, predsjednik Vlade Plenković pohvalio se snažno uspostavljenim odnosima s Ukrajinom, te istaknuo kako se zrcale prijateljski i bliski odnosi između dvije zemlje. Važnom dimenzijom posjeta Ukrajini Plenković je ocijenio i gospodarsku suradnju, te je zbog toga vodio tamo Tomislava Ćorića, ministra gospodarstva da nauči štogod pametno.
Energetika i digitalizacija, govorio je tada Plenković, strateška suradnja su ključ ovog dogovora, a naša vojna pomoć Ukrajini nije upitna. Naravno da sam se kao cinično dijete Jugoslavije sjetio tada viceva o albanskoj ratnoj mašineriji, pa smo se kako spada krenuli zaje****** s Plenkovićevim korpusom koji bi kao prijetnja mogao put Ukrajine. Neće našu braću u Ukrajini zaje****** Putin dok smo živi mi, već sam vidio novi hit Marka Perkovića Thompsona, a Hrvati vazda gladni borbe i dokazivanja jedva dočekali da s ona tri tenka i dva MIG-a krenu put Ukrajine.
Nakon tog važnog posjeta se čak i od nekih veleposlanika mogli čuti oprezne izjave kako nije baš ni mjesto ni vrijeme za takve posjete. Nikada ne znamo reakciju s druge strane, poručila je jedna veleposlanica, dodavši kako je vrlo rizično za naše gospodarstvo putovati u jedan takav posjet u zemlju na rubu rata. Taj posjet u ovom trenutku, u Rusiji će protumačiti kao izraz solidarnosti prema Ukrajini što i nije baš pametno, zaključili su neki analitičari, a ja sam se zajebavao sa svojima kako Rusi strahuju najviše od naših vojnika koji guraju tenkove.
U slučaju da se Vladimir Putin ipak odluči na vojnu invaziju Ukrajine, NATO sigurno neće krenuti u otvoreni obračun s Rusima čisto jer Ukrajina nije članica Saveza, a pogotovo što bi se s tom akcijom trebale složiti sve članice saveza što je malo vjerojatno. Kad se veliki tuku, mali su pod stolom, govorio je Vlatko Maček, no Andrej Plenković očito za sebe ne drži da je malen, ili nebitan faktor u velikoj priči, kao uostalom i naš predsjednik Milanović koji valjda isto misli, pa je ovih dana uzburkao duhove diljem Europe izjavom kako Ukrajini nije mjesto u NATO-u, te kako je osim naše naravno, Ukrajina najkorumpiranija zemlja Europe.
No sam Zoran Milanović imao je u prosincu i svoje zanimljivo mišljenje o kur**** Andreja Plenkovića po Ukrajini.
Bilateralan posjet Ukrajini predsjednik Zoran Milanović opisao je kao „obično šarlatanstvo“ u vrijeme velikih napetosti s Rusijom te prozvao premijera da će ionako zbrisati u Bruxelles ako zagusti. Milanović se između ostalog tada zapitao, a prosinac je prošle godine i Hrvatska još nema problema s ruskim plinom, vodi li se odgovorno takva vanjska politika Hrvatske i kakve bi ona u budućnosti mogla imati posljedice?
To nisam rekao ja, koji se tada beskrajno dobro zabavljao suludim putešestvijama našeg premijera, već glavom i bradom predsjednik Republike Hrvatske koji je već tada naslutio kako i nije baš pametno "čačkati rusku mečku".
I jeb*** mi sve, dok ruski plin divlja s pet do čak i deset puta višim cijenama na našem tržištu, mogu zamisliti kako je izgledao tadašnji sastanak Putina i njegovog ministra za energetiku tamo u prosincu kada je Plenković bio u Ukrajini.
„Oleg, bogati reci mi onaj Plenković, to su Albanci?“
„Ne veliki vođo, Hrvati!“
„To su oni što im vojnici guraju tenkove?“
„Ne uzvišeni, to su oni što im potres srušio pola zemlje, a oni kupuju tenkove od Amerikanaca.“
„Ajde?“
„Da najveći, i oni što im je Macron uvalio onih par rashodovanih Rafalea.“
„Onih što ih voze pilot i ložač?“
„Da tih, preuzvišeni.“
„A s čim se griju ti Hrvati?“
„Uglavnom našim plinom, preuzvišeni.“
„E što su se grijali – grijali.“
*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju stav portala Rtl.hr*
