Alen Kristović i Željko Tomašić iz Karlovca pioniri su takozvanog "rezanja radijatora". Zbog računa za grijanje koji nerijetko prelaze 1000 kuna, oni su prije nekoliko godina doslovno prerezali cijevi radijatora i počeli se grijati na struju. Njihovim primjerom su se poveli i brojni drugi Karlovčani.
Alen je RTL-ovoj Potrazi rekao kako je grijanje u stanu od 60 kvadrata plaćao od 800 do 1000 kuna, a Željko je pokazao račune - za siječanj 1100, a za veljaču 1000 kuna.
"Prije šest godina sam odrezao radijatore i plaćam struju, grijem se na nordijske radijatore. Za cijelu zimu, ako uzmemo ogrjevnu sezonu od rujna pa do kraja travnja, u tih šest godina nisam platio više od 500 kuna za grijanje. Znači za cijelu zimu. Radijator je upaljen 24 sata", izjavio je Željko Tomašić.
Alen se grijao na pelete i na njih svake zime trošio oko 2000 kuna. Sada je prešao na struju, jer je čišća i lakše je održavati radijatore. Prve račune od Elektre još čeka, ali već zna da će platiti manje nego toplani. Upravo su visoki računi bili povod i sudskih sporova u kojima su se dvojica Karlovčana našla. Naime, lokalna toplana ih je tužila, kao i sve druge koji su "prerezali radijatore", ali je gotovo 90 posto sporova izgubila.
Toplana tužila 'odbjegle' korisnike
Sve je počelo prije osam godina kada je bivša toplana otišla u stečaj s višemilijunskim gubicima. Grad je tada osnovao novu tvrtku, postavio novog direktora, ali je radnike i način poslovanja zadržao otprije.
"Oni su se pojavili na tržištu i već imali 7000 korisnika. Tko od trgovaca ne bi volio tako otvoriti firmu? Sve je ostalo isto i oni su nama počeli slati račune kao nova toplana. I tada sam rekao: ne, vi ste nova toplana, ja s vama moram sklopiti ugovor. Bez ugovora neću usluge. Zbog toga nisam htio platiti nijedan račun, nisam dobrovoljno platio račun. Doduše, mene je sud obvezao da moram platiti do trenutka rezanja radijatora, a to je jedna ogrjevna sezona, ali ja ni te račune nisam platio dobrovoljno", rekao je Tomašić, koji je inače aktivan u lokalnoj Udruzi potrošača, pa je zakonskim argumentima izvojevao pobjedu na sudu.
Alen Kristović se u svom slučaju pozvao na 45. članak Zakona o tržištu toplinske energije, ali to nije pokolebalo toplanu koja mu je nastavila slati račune.
"Jednostavno sam na svaki njihov račun koji je pristizao, jer oni su i dalje račune slali, pisao prigovor jednom jednom jedinom rečenicom: 'Nisam korisnik vaših usluga", rekao je Kristović.
Toplana je u međuvremenu odustala od Alena, ali ne i od Željka, kojemu i nakon presude, po kojoj je on morao platiti račune do trenutka kada je "prerezao radijator", i dalje šalju račune i opomene o neplaćanju. U rujnu su mu poslali opomenu s dugom od 42.000 kuna u koje su uračunali i iznos koji je prema presudi morao uplatiti. Nemajući više rješenja, Željko će se obratiti Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Što sve plaćamo računom za grijanje?
No, velika je razlika između Zagreba i manjih gradova. U metropoli gotovo 125.000 korisnika usluga toplane plaća u prosjeku oko 300 kuna mjesečno i u tom im je uračunata i topla voda. U manjim gradovima građani sami griju vodu, a za grijanje ostatka stana plaćaju i više od 1000 kuna. Stoga je i logično da se sve veći broj građana odlučuje izdvojiti iz toplanskog sustava. U Karlovcu je to učinilo više od 1000 ljudi.
"Dakle, cijene su regulirane od regulatora, znači on ih nadzire, odnosno nas, gleda poslovanje, utvrđuje jesu li elementi cijene korektni i onda to prihvaća ili ne", komentirao je Hrvoje Klobučar, direktor Gradske toplane Karlovac.
No, čini se kako visina računa ovisi i o drugim faktorima. Jedan od njih su korisnici koji su završili na sudu, a drugi je tehnološka zastarjelost.
"Kad gradska toplana izgubi spor, ona mora platiti i od tog potrošača troškove i njegova odvjetnika, i sudske troškove. To se kreće prema našim procjenama otprilike po korisniku 20.000 kuna, a nekima i više", izjavila je Marina Novaković Matanić, predsjednica Udruge za zaštitu potrošača Grada Karlovca "Korana".
"Ta cijena ovisi o većem broju čimbenika, jedan od njih je i najvažniji, vjerojatno obujam. Dakle, postoji onaj jedan generalni problem koji zovemo ekonomija veličine. Kao kod proizvodnje bilo čega tako i ovdje imate tisuću ili 50 tisuća korisnika, razlika je jako velika", objasnio je Mladen Zeljko s Energetskog instituta Hrvoje Požar.
Prema njegovim riječima, grijanje na toplanu je isplativo samo u gradovima s velikim brojem korisnika. Bilo bi, kaže, i u manjim gradovima da se njihove toplane prebace na jeftinija goriva od lož-ulja. No, s druge strane to zahtijeva znatna financijska sredstva koja se mogu prikupiti jedino obavljanjem djelatnosti, odnosno naplaćanjem isporučene toplinske energije, što može dovesti i do novih poskupljenja. Zbog takvih su problema, nakon stečaja, od toplana odustali Split i Varaždin.
Moguće je izdvojiti se iz toplinske mreže
A odustaju i građani. Nakon godina sudskih bitaka, Vlada je promijenila zakon i omogućila pojednostavljeno izdvajanje iz toplinskog sustava. Jedna od ključnih stvari u tom procesu je prikupljanje 50 posto potpisa vlasnika stanova u zgradi, a uz to je obvezna i izrada glavnog projekta koji mora napraviti ovlašteni inženjer. No, isti zakon predviđa i plaćanje svega ostalog osim toplinske energije. Kad su se već izborili da ne moraju plaćati grijanje, Alen i Željko će pokušati osporiti i ovaj dio propisa. Pritom imaju savjet za sve koji se odluče krenuti u tu pravnu bitku.
"Ima tu sitnica koje na sudu mogu biti presudne. Tko se želi odvojiti, mora se dobro pripremiti. Ništa ad hoc raditi", zaključio je Alen Kristović.
