Nema gore poruke javnosti, koju Vlada može slati na dnevnoj razini, od neodlučnosti i kukavičluka. Milanović malo bi, malo ne bi. Vesna Pusić isto tako, piše Darko Pajić u kolumni za Novi list.
Čak i kad nešto odluče raditi, koliko sutra odustaju od toga. Donesu odluku, a onda razmišljaju kako od nje odustati. Ta razina voluntarizma, izgubljenosti i lutanja nije zabilježena kod nijedne vlade u Hrvatskoj dosad. Povod takvom zaključku bizarna je jučerašnja izjava Zorana Milanovića koji u svom stilu govori o porezima, kao da je riječ o jelovniku u kakvom zagrebačkom restoranu. Možda će naručiti, možda i neće. Predjelo mu je prisjelo, pa će još razmisliti o tome treba li prihvatiti odluke, koje je Vlada prekjučer službeno donijela, a ministar financija Slavko Linić obznanio javnosti. I kazao kako će se 2015. uvesti porez na kamate na štednju, a 2016. porez na nekretnine. Svi su to čuli, valjda je čuo i premijer, koji sada odjednom razmišlja naglas je li ono što je jučer odlučio, danas dobro ili od vlastitog stava još uvijek stigne odustati.
Milanović smatra da novi porezi ni koncepcijski niti financijski nisu rješenje, nego treba vidjeti kao smanjiti rashode opće države. Tko to treba vidjeti ako ne on i zašto to nije uvidio u ove dvije i pol godine mandata, valjda ne treba ni pitati. Pomalo je zamorno tu nesposobnu Kukuriku ekipu podsjećati da su kod preuzimanja vlasti od prvog dana trebali znati što će raditi. I provesti odmah u startu one najneugodnije reforme. Nitko im ne bi prigovorio da su odmah uveli porez na kamate na štednju, pogotovo ne ako im je doista cilj oporezovati one najbogatije, ljude sa ulogom većim od 100.000 eura o čemu je jučer govorio primorsko-goranski župan Zlatko Komadina. Usput, zašto to govori on, a ne premijer, odnosno zašto Komadina nije predsjednik SDP-a i Vlade, ako već bolje zna što treba raditi od onoga tko jest premijer, pitanje je na koje odgovor ne bi znao ni Tomislav Karamarko ukoliko se šef HDZ-a uopće dosjeti da se time može naslađivati.
"Vidjet ćemo, šanse za to nisu velike", govori Milanović i dodaje kako se ova njegova veleumna opservacija odnosi na porez na nekretnine. Traje im mandat, a planiraju porez nakon što im mandat istekne, iako će možda netko drugi biti na vlasti, pa od svega neće biti ništa. Slavko Linić kaže jedno, Milanović onda kaže drugo, a sve to nakon što je prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić još donedavno govorila kako novih poreza u 2015. godini neće biti. Tko je tu uopće u pravu, znaju li oni što rade i što uopće namjeravaju napraviti, više ne bi pogodio ni Nostradamus da je kojim slučajem slavni prorok još uvijek živ. Pogubio bi se i on u svojoj kristalnoj kugli, jadan bi utekao i radije predvidio kako će se rasplesti ratna situacija u Ukrajini ili pokušao razjasniti misterij nestalog malezijskog zrakoplova. To je ipak lakše negoli naslutiti što hrvatska Vlada stvarno radi. Misli i planira.
Nažalost, porezna saga nije jedina. Ono što radi Vesna Pusić s tajnovitim, a radikalnim mjerama za privlačenje investitora, graniči s ludilom vladajućih. Prvi je propust što te mjere za investitore nisu usvojili kad su došli na vlast. Jest, HDZ im je u nasljeđe ostavio totalni nered u državi, ali to u ovom slučaju nije opravdanje. Zakasnili su više od dvije godine, a onda nisu bili sposobni sjesti, dogovoriti se o strategiji, napisati koje će zakone i kako promijeniti i u kojim nadležnim ministarstvima. Usuglasiti prijedlog, iznijeti ga u javnost na jednostavan i razumljiv način, tako da i obični građani i najveći investitori dobiju informaciju o čemu se radi. Vesna Pusić ruča s nekim investitorima. Grčić kaže da su to slične mjere kao u Slovačkoj. Ne sluti na dobro, jer Milanović o mjerama za investitore ne priča previše, osim što je konstatirao da one nisu radikalne, već sasvim uobičajene. Što god to značilo. Bilo bi sasvim u njegovom stilu ako sutra kaže kako o tome treba još razmisliti. Ili još gore, da u tajnosti nešto dogovore tako da struka o svemu može dati svoj sud naknadno. Čime bi nastavili kontinuitet ignoriranja svakoga tko nije dio Vlade ili koalicije kojoj nikakav sud struke ni dosad nije bio važan.
Kukuriku koalicija potpisana je u Kukuriku restoranu u Kastvu. Valjda su im zato i porezi na jelovniku. A politika nalikuje puštanju balona. Ono što je danas sigurno, sutra je upitno, a prekosutra ne postoji. Najveću odgovornost za to snosi premijer. Koji je u svega dvije i pol godine pokazao da nije niti do koljena svom stranačkom prethodniku. Čak je i Račanovo "odlučno možda" bilo daleko bolje. Kad se usporedi sa "odlučno ništa" Zorana Milanovića.
