Nakon 15-ak godina ljetovanja na hrvatskoj obali, obitelj Porzig se prije pet mjeseci odlučila ovdje skrasiti i to zauvijek. Andre Porzig, doseljenik iz Njemačke, kaže nam: "Odlučili smo da ćemo ovdje ostati. Tu ćemo nešto pokušati stvoriti, živjeti, raditi."
Kćer su upisali u engleski vrtić, a sina prvašića u hrvatsku školu. Nije mu bilo lako ostaviti prijatelje u Njemačkoj, ali ovdje je već pronašao nove.
"Najbolje mi u školi ide matematika, ali engleski nije tako dobar", iskren je Linus Porzing. Kaže, s prijateljima igra nogomet i lovice. U Labinu već sada živi više od pedeset njemačkih obitelji. Svaki mjesec jedna nova.
Andre nam kaže: "Dođe te na isto ako radite u Njemačkoj za veću plaću i ondje plaćate sve troškove i poreze, ili radite u Hrvatskoj s manjom plaćom i manjim troškovima." Ali nije sve u novcu. Ovdje dolaze, kažu, zbog kvalitete života.
Janine Porzig, doseljenica je iz Njemačke, i ona također kaže: "Najbolje su svakako ljudi. Srčani su, otvoreni, osjećaš se dobrodošao, uvijek su spremni za razgovor. To je najveća razlika u odnosu na Njemačku."
A najteži je jezik. Riječi lako pamte, ali gramatika im je vrlo zahtjevna. Janine uči uz pomoć knjiga i aplikacija, ali najradije sluša Hrvate dok pričaju.
"Najgori je jezik jer je vrlo kompliciran, to je najveći manjak. Ali mislim da je samo pitanje vremena", kaže nam Janine.
Da lakše dosele pomogli su im Senad i Glykeria - Hrvat i Grkinja koji su i sami prije četiri godine zamijenili Njemačku Hrvatskom. Glas o tome da rado pomažu Nijemcima, brzo se pročuo pa im ih sve više traže pomoć.
Glykeria Karagianni, doseljenica iz Njemačke, za nas kaže: "Svašta, ili za zemljište ako žele nešto kupiti, ili kuću. Oni su puni pitanja jer ne znaju dobro engleski ni hrvatski."
Senad Salihović povratnik je iz Njemačke: "Većinom su to mlađi ljudi s djecom u godinama od 5 do 15 godina. Dolaze tu da bi živjeli ugodnije nego 'gore'."
U Njemačku se, kažu, ne bi vratili ni za plaću od 10.000 eura. Jedan od važnijih razloga je obrazovni sustav koji je ovdje, tvrde, neusporedivo bolji.
Glykeria govori: "Kao roditelj možeš sve vidjet, kako je, što je problem. U Njemačkoj nemaš ništa od toga. I sad, kada je bila ova situacija, preko Teamsa je sve bilo super, a tamo u Njemačkoj nije bilo ništa. Bilo je sve loše."
A isto kažu i njihova djeca.
Glykeria nastavlja: "Ma super, oni nisu imali nikakvih problema. Oni su bili sretni kad smo došli i kažu da se neće ni vratiti tamo u Njemačku."
Jer Njemačka, kažu, nije što je nekad bila - porezi sve veći, a gradovi su sve, kažu, nesigurniji.
Senad Salihović dodaje: "Ljudi ne znaju jer nisu gore. To možeš znati kad živiš više godina tamo. U posljednje tri-četiri godine puno toga se promijenilo."
S obzirom na to da ih je u Labinu već oko 50, nije ni čudo da se ovdje osjećaju kao kod kuće, a ima ih sve više i po cijeloj Istri.
