Mediji su zadnjih dana pisali da se tvornica penkala Tvornica olovaka Zagreb zatvara, ali srećom, nije tako.
Još vole to što rade, dobro rade, rastu i što je najvažnije, među rijetkima su koji i dalje nešto proizvode u centru glavnog grada, piše Danas.hr.
Među radnicima je i jedan koji u istom pogonu radi punih 38 godina, Miroslav Matokanović, danas voditelj proizvodnje Tvornice olovaka Zagreb.
"Svake godine popravljamo se u proizvodnji i prodaji, ali morate shvatiti da smo mi praktički bili umrli, i teško se ponovno vraćati na tržište. Ali, hvala Bogu, ide dobro", kaže Matokanović.
TOZ-u, jednom od simbola hrvatske industrije, ne piše se propast, kako ste ovih dana možda mogli zaključiti.
Stečaj koji se spominjao odnosio se na nekretnine, ne na proizvodnju, tumače šefovi, koji očekuju da im se tek sada otvori dugoročna perspektiva.
"Sad kad imamo vlasnika, kada više nije sud, možemo riješiti i pitanje vlasništva ovih zgrada u kojima je sada proizvodnja. Ovo će nam zapravo omogućiti da dugoročno kvalitetno riješimo proizvodnju na ovoj lokaciji", kaže Tomislav Turčić, direktor prodaje.
Otpušteni radnici vraćeni na posao 2016.
Otkad se 2016. dogodilo "božićno čudo" i u ovim prostorima ponovno pokrenuti ugasli strojevi, a otpušteni radnici vraćeni na posao, tvrtka je za gotovo tri puta povećala proizvodnju, kao i izvoz u zemlje bivše države. I ne samo to, školarcima u regiji nudi se šira paleta školskog pribora, sve u skladu s ugledom kojeg je tvrtka stvarala od osnutka, još davne 1937.
"Uz stare zaposlenike, nastojimo i mladi kadar zaposliti, nastojimo ih obrazovati da znaju sve procese proizvodnje, jer to je sve rađeno po tradicionalnim recepturama TOZ Penkale", tumači direktor nabave Luka Batur.
Iako su počeli čak i s proizvodnjom drvenih igračaka, core business su i dalje kultne olovke kojima su pisale generacije učenika. Proizvodi ih se i do sto tisuća dnevno, sve od cedra ili lipe prve kategorije, i to na njemačkim strojevima od kojih su neki stari i pola stoljeća.
Stari su, ali nema boljih
Ti strojevi možda izgledaju zastarjelo, ali od njih ni danas nema boljih nigdje na svijetu. Sve počinje tako da se dvije daščice stave u stroj, na njima se naprave utori, potom se u njih stave mine, pa se sve skupa preklopi i zalijepi.
Onda ide bojenje i drugi detalji, a na katu iznad se rade završne kontrole i pakiranje, gdje radi i Marina Koščak, koja je u tvornici četiri godine, svjesna da je to što rade danas rijetkost.
"Ovo je stara tvornica koja, evo, stvarno opstaje, unatoč svim izazovima današnjeg uvoza", kaže Marina.
I vanjski dio kompleksa dobrim je dijelom zapušten, ali plan je s vremenom sve dovesti u reprezentativnije stanje.
Jer, nakon godina nesređenih vlasničkih odnosa, ogromni prostor od 60 tisuća kvadratnih metara konačno je vlasnički sređen. Prva uređivanja već su lagano krenula, a kroz određeno vrijeme trebao bi biti kompletno revitaliziran.
Nema sumnje, Slavoljub Penkala, izumitelj mehaničke olovke i suosnivač tvrtke, sigurno bi bio ponosan, da se i 87 godina nakon što je osnovana, u Tvornici olovaka Zagreb i dalje proizvodi, i da će legendarnim olovkama pisati i nove generacije.
POGLEDAJTE VIDEO: Bjelovarska tvornica nakon 4 godine stečaja otvorila svoja vrata: 'Nedostaje nam bravara, montera, inženjera'
