Andrej Plenković je dramatično porazio svoje stranačke oponente. Ne samo da je on vrlo nadmoćno pobijedio svog osobnog protukandidata, Miru Kovača, nego je i njegov kandidat za zamjenika, Tomo Medved, ostvario višestruko bolji rezultat od kandidata za zamjenika iz protivničkog tabora, Ivana Penave, ali i Plenkovićevi potpredsjednici, Oleg Butković, Ivan Anušić, Branko Bačić i Zdravka Bušić, nadjačali su suparničku ekipu.
Kovačeva, Stierova i Brkićeva "Opcija za promjene" dobila je jasan odgovor: HDZ ne želi promjene, želi "starog" predsjednika, sa svim njegovim nejasnoćama, s ljubavlju prema Kardelju iz 1989., forsiranjem Istanbulske konvencije i tajnim osnivanjem Borga za preuzimanje Agrokora – i mnogim drugim "minusima" koje su oponenti vadili Plenkoviću tijekom žestoke unutarstranačke predizborne utakmice. Članstvo, oni koji su izašli na izbore, jasno su poručili da im je draži takav Andrej Plenković od borbenog i nepredvidljivog Mire Kovača.
Ili birači uopće niti nisu razmatrali Istanbulsku, Borg ili Kardelja?
Plenkoviću je bila nemjerljiva prednost to što je on trenutačna vlast, što s njim svi zainteresirani birači HDZ-a, velikim dijelom zaposleni u državnim službama, jedinicama lokalne samouprave itd. – gdje je HDZ na vlasti, dobivaju kontinuitet "sigurnosti". A Kovač i njegov tim su slutili na preslagivanje, na rušenje, igrali su na neke buduće kombinacije, za koje mnogima nije bilo jasno hoće li ih biti.
Poražena ekipa Stier, Kovač i Brkić
Mobilizacija 'Plenkovićeve' desnice
Miro Kovač i njegov tim s pravom su zadnje dvoje izbore, izbore za EU parlament i predsjedničke, nazivali gubitničkima za HDZ, ali činjenica jest da taj "gubitak" duboko članstvo nije značajno osjetilo. Ono što njih zanima jesu parlamentarni izbori i lokalni izbori, a to su izbori za koje HDZ želi sigurnu strukturu, a ne – eksperimente.
No, htjeli ili ne htjeli, nakon ovih izbora slijedi nesumnjivo – drugačiji HDZ.
Neovisno o tome što je, na prvi pogled, pobijedila stara garnitura, ovo je ipak nova faza Plenkovićeva HDZ-a. Dugo se smatralo da on zapravo nije uspio izgraditi svoju širu mrežu, da je ovisan prije svega o Davoru Božinoviću i Gordanu Jandrokoviću, ali sada je uspio pokazati da on može formirati mnogo širu ekipu: od Tome Medveda do Ivana Anušića. Svi koji malo dulje prate unutarhadezeovske odnose znaju da ni Medved niti Anušić, pa ni Oleg Butković ili Zdravka Bušić nisu smatrani "plenkovićevcima", no on je očigledno našao načina da ih pridobije, da ih mobilizira.
S jedne strane, oni su pokazatelj da i Plenković zna zaigrati i iskombinirati "svoje" desničare, ali i dalje je teško povjerovati da su oni nešto više od pragmatičnih političara koji su zaključili da je u ovom trenutku pametno zaigrati za tim Plenković. Oni su zapravo istovremeno i njegov "ponos", ali i rizična skupina – ekipa za koju i on sam zna da su spremni danas igrati za njega, a sutra već za nekog drugog.
Naravno, griješe oni koji se raduju pobjedi "umjerenjaka" Plenkovića jer vjeruju da će to sada jamčiti da će HDZ postati jedan umjereni građanski centar, koji vjeruju da će Plenković sada odmah skočiti na bilo koje isticanje "Za dom spremni" i odmah reći da je to ustaški pozdrav, ili pravovremeno odjuriti na mjesto na kojem je netko pretukao manjince. Vrh HDZ-a i nakon ovih izbora ostaje jednako "desni" kao i prije ovih izbora – samo su izabrana druga imena.
Igra s "osjetljivom" Slavonijom
Onaj štokholmski sindrom dijela hrvatske ljevice koja uvijek iznova nalazi razumijevanja za Plenkovića jer, tobože, ne može jasno istupiti da ne "razljuti" svoju unutarnju desnicu, ni nakon ovih izbora neće biti iskorijenjen. Plenkoviću i dalje ostaje ta igra, sada s Medvedom, pa i "osjetljivom" Slavonijom.
A tu je i nova napetost prema Škori i novim izvanhadezovskim desničarima. Jer ako Plenković neće biti dovoljno desno, onda će otvoriti prostor jačanju za Škoru i druge sile zla, zar ne? Ukratko, Plenkoviću se i nakon ovih izbora ostavlja prostor da u miru nastavlja misterij kako je dobro da on "kontrolira" svoju unutarstranačku desnicu. A to u praksi obično znači da će i dalje ostati nejasan oko pitanja koja bi mogla značiti jasnu distinkciju od ekstremne desnice.
Vrlo je izgledno da će gubitnici, posebno Miro Kovač i Milijan Brkić, morati napustiti HDZ. Ako i razmišljaju da se samo povuku na rezervne položaje, da se pritaje do neke druge prilike, teško je povjerovati da će Plenković propustiti priliku pokazati na njihovu primjeru kako prolaze oni koji ga pokušaju "provocirati", oni koji mu unutar stranke vade Borg ili način na koji je zarobio HDZ s HNS-om i Bandićem u nerazmrsivo klupko.
Pobjednik Plenković njih će odabrati kao pokaznu vježbu za jačanje autoriteta, ali istovremeno će se uplesti u svoju novu jednako rizičnu kombinaciju u vrhu stranke. Jer njegova linija zamjenik-potpredsjednici jest proizvod kompromisa, rezultat straha koji je osjetio nakon liste koju je formirao za EU parlament. Ono je bila njegova lista, njegov pokušaj trasiranja HDZ-a po njegovoj osobnoj mjeri (s nešto poznatih i mnogo neiskusnih, nepoznatih itd.), ali za unutarstranačke izbore uopće nije niti pokušao ponuditi svoje najbliže suradnike.
Novi zamjenik predsjednika HDZ-a Tomo Medved
Pakt s lobijima
Odlučio se za sklapanje dogovora s predstavnicima različitih unutarstranačkih lobija, od stare garde do lokalnih šerifa – i uspio je sklopiti dobitnu kombinaciju. Naravno, posebno je bilo tragično kada je dan uoči objave kandidatkinje Zdravke Bušić iz HDZ-a poručeno da se "traži i jedna žena" – da ne bi baš svi kandidati bili muškarci. A onda je nakon predstavljanja kandidatkinje Bušić, kombinacija zablistala u punom sjaju: izabrana je političarka koja gotovo uopće nije istupala u javnosti, ali već desetljećima radi u visokoj politici, isključivo radi svog nasljeđa iz vremena emigracije. Tobože "novi" HDZ ponudio je jednu jedinu žensku političarku samo zato jer je radila u uredu Franje Tuđmana, jer je sestra ikone hrvatske ekstremne desnice, Zvonka Bušića.
Naravno, Andrej Plenković je svojom spremnošću da ponudi takvu listu pokazao žilavost i spretnost, ali i potvrdio ono što je već jasno dulje vrijeme – on zapravo niti ne pokušava promijeniti HDZ, samo želi njime upravljati i preživjeti do neke bolje prilike.
To što su pali Kovač, Brkić, Tolušić, pa i Stier, jednostavno ne znači da se HDZ promijenio idejno ili vrijednosno. Samo svjedoči da je došlo do smjene osoba. I to onih koji su kritizirali Andreja Plenkovića. Jer članovi HDZ-a jasno su poručili da ne žele takve političare, "svadljivce". Ne žele da se "prljavo rublje" iznosi van. Žele tih i uglađen HDZ u kojem će se sve rješavati u diskreciji.
Andrej Plenković je nakon ovih izbora sigurno politički jači, sigurniji, ali ova pobjeda nipošto ne znači da će on postati odlučniji ili jasniji lider. To je taj isti Plenković, nejasan i neprecizan, ali spreman zaigrati i čudne igre kakve je vodio u vrijeme epizode Borg. Jednu ekipu je eliminirao. Ali "složio" si je s jakim Medvedom, Butkovićem i Anušićem novu ekipu, s kojom nipošto neće biti lako igrati.
